Zagreb: Dokumentarcem o masakru i komemorativnom tribinom obilježeno sjećanje na 7. 10.

Narod Izraela prisjetio se je žrtava, kao i poginulih vojnika, policajaca i djelatnika hitne medicinske pomoći koji su dali sve od sebe da zaustave izljeve nasilja i pokolj.

Šokantni odjeci užasnog terorističkog napada bolno su se osjetili u srcima Židova u dijaspori, koji oplakuju katastrofu i gubitak zajedno s građanima Izraela, dok su i sami alarmantno izloženi nasilnom tsunamiju rastućeg antisemitizma.

Pokolj na glazbenom festivalu

Na taj je dan Veleposlanstvo Države Izrael, u suradnji sa Židovskom općinom Zagreb, održalo svečani komemorativni događaj koji je uključivao ​​projekciju snažnog i provokativnog dokumentarca „Supernova: The Music Festival Massacre“ u trajanju od gotovo sat vremena, ostavljajući prisutne u potpunoj tišini i suzama.

Supernova je, podsjetimo, bio festival rave glazbe na otvorenom, održan u pustinji na jugu Izraela blizu kibuca Re'im, u noći s 6. na 7. listopada. Festival je okupio tisuće Izraelaca i turista iz cijelog svijeta.

U zoru, 7. listopada, festival je naglo prekinut raketnom paljbom. Ono što sudionici tada nisu znali jest da su teroristi iz Hamasa već prešli granicu i krenuli prema području. Oko 6:30 ujutro, tijekom izlaska sunca, rakete su uočene na nebu. Oko 7 sati, sirena je upozorila na nadolazeći raketni napad. Nedugo zatim, naoružani teroristi stigli su koristeći motocikle, kamione i paraglidere, noseći oružje te su opkolili područje festivala, nasumice pucajući na ljude koji su pokušavali pobjeći. Sudionici su morali birati strategiju preživljavanja – trčanje, skrivanje ili glumljenje mrtvih. Na njih se pucalo sa svih strana. Mjesta za skrivanje su zapaljena, tijela su opljačkana, a skloništa su uništena.

Oni koji su se pokušali skloniti u obližnje lokacije, poput grmlja i voćnjaka, ubijeni su dok su se skrivali, a oni koji su stigli do ceste i parkirališta zaglavili su u prometnoj gužvi, dok su teroristi pucali na vozila. Neki ranjeni su bili pogubljeni iz neposredne blizine dok su čučali na tlu.

Konačna brojka koju je policija priopćila 17. studenog bila je 364 mrtvih, uključujući 17 policajaca i 40 otetih. Prema izvješću izraelskih medija, posjetitelji festivala ubijeni su diljem pojasa Gaze dok su bježali s mjesta događaja, a manjina je ubijena na festivalskom terenu.

Trailer dokumentarnog filma može se pogledati na YouTubeu.

Heroj čija je sudbina i dalje nepoznata

Nakon projekcije uslijedila je tribina uživo (na hebrejskom i hrvatskom jeziku) u kojoj je sudjelovala tetka otetog taoca Bara Kupershteina, Mazy te ugledni hrvatski novinar Igor Alborghetti koji je nakon napada posjetio Izrael. Barova majka Julie, koja je također trebala sudjelovati na tribini, povukla se je s događaja slomljena emocijama nakon prikazivanja dokumentarnog filma.

Naime, Julie i Mazy u posjeti su Hrvatskoj gdje su se već sastale s visokim državnim dužnosnicima te posjetile židovske zajednice i organizacije, podižući svijest o otetima 7. listopada od kojih se 101 još nalazi u Gazi (četvero ih je oteto ranije). Među njima je i njihov sin i nećak, 22-godišnji Bar Kupershtein, koji je bio dio osoblja festivala Supernova, radeći kao zaštitar. Bar je inače radio kao bolničar, pa kada je počeo napad, umjesto da bježi i pobjegne, vraćao se je po nekoliko puta kako bi pomogao onima koje su teroristi ustrijelili i ranili. Obitelj ga je nazvala kada su se sirene oglasile diljem zemlje, a posljednju lokaciju njegovog telefona uspjeli su pronaći tek u osam ujutro.

Nekoliko sati kasnije njegova je obitelj pronašla Hamasove video snimke i fotografije koje su prikazivale Bara vezanog na zemlji.

„Od tada ne znamo ništa, samo znamo što smo vidjeli na fotografijama Hamasa“, rekla je njegova teta. U dokumentarnom filmu prikazanom u Židovskoj općini Zagreb prepoznale su njegovo vozilo, što je vratilo mučna sjećanja.

Ostaju nada i vjera u povratak taoca

Komemoracija je protekla te je i završena u potpunoj tišini, bez pljeska, ispunjena tugom, kao i uz jasnu svijest o tome da rat u Izraelu nije završen, a njegove se posljedice prelijevaju i na dijasporu.  Međutim, Izraelci će također nastaviti čuvati nadu u siguran povratak preostalog  101 taoca, nažalost znajući da neki od njih nisu živi.