Mnogi su nedjeljno popodne proveli pred ekranima i monitorima prateći povratak u Izrael tri taokinje koje su u zarobljeništvu u Gazi provele 15 mjeseci. Doron Steinbrecher (31), Emily Damari (28) i Romi Gonen (24) prve su s liste od 33 talaca koji bi trebali biti vraćeni u Izrael u naredna 42 dana koliko će trajati prva faza dogovorenog primirja.

Izrael prolazi, opisuju mediji, emocionalni „roller coaster“ – s jedne je strane euforija jer su prve oslobođene taokinje žive, a s druge neizvjesnost, strepnja i strah jer nije poznato koliko je, među ostalih 30 talaca, živih, a koliko će biti vraćeno beživotnih tijela.

Nove smjernice za bolnice

U četvrtak je izraelsko Ministarstvo zdravstva izdalo i nove protokole za bolnice koje će primati taoce, a koji se značajno razlikuju od protokola u studenom 2023. kada je tijekom prvog privremenog prekida vatre oslobođeno 105 talaca. Naime, ovi se taoci vraćaju nakon puno duljeg vremena zatočeništva te se očekuju i mogući teži zdravstveni problemi. Dr. Hagar Mizrahi, voditelj Odjela za opću medicinu Ministarstva zdravstva rekao je za „The Times of Israel“ da, među ostalim, postoji rizik da će taoci razviti takozvani refeeding-sindrom (RFS). Riječ je o stanju koje nastaje kada pojedinci koji su izgladnjivani pokušavaju to kompenzirati konzumiranjem ugljikohidrata, što potencijalno može uzrokovati ozbiljnu štetu organizmu.

Opća je preporuka da oslobođeni taoci ostanu u bolnici četiri dana, a ondje će se ujedno dokumentirati i prikupljati forenzički dokazi o svim okrutnostima koje su pretrpjeli u zarobljeništvu. Između ostalog, taoci će biti podvrgnuti i testovima na spolno prenosive bolesti, a ženama će se napraviti testovi na trudnoću.

Niz posljedica traume

Njihov boravak u bolnici tek je prvi korak u dugom razdoblju oporavka koji im slijedi. Naime, realno je očekivati da će se bivši taoci suočiti ne samo s brojnim fizičkim, već i psihološkim te društvenim izazovima koji su rezultat ekstremnih uvjeta u zatočeništvu. Trauma ostavlja duboke posljedice, a proces oporavka zahtijeva sustavan i dugotrajan pristup.

Stručnjaci tako navode niz fizičkih, psiholoških i socioloških posljedica zatočeništva, pri čemu su pothranjenost i posljedice nutritivnog deficita tek prve na listi. Tu su i:

• poremećaji spavanja te iscrpljenost zbog kronične deprivacije sna,
• oslabljenje motoričke sposobnosti,
• traume zbog izloženosti nasilju i prijetnjama,
• psihomotorna usporenost i dezorijentacija u vremenu i prostoru,
• poteškoće s pamćenjem, koncentracijom te povezivanjem prošlih iskustava sa sadašnjošću,
• osjećaji krivnje, straha, bijesa i ambivalencije prema otmičarima te
• niz problema u društvu i obitelji poput teškoća u ponovnoj integraciji, osjećaja otuđenja, straha zbog promjena koje su se u međuvremenu dogodile i slično.

Bit će svakako potrebni tjedni, pa i mjeseci dok se ne oporave od proživljene traume.

Prvi su dani najkritičniji

O rehabilitaciji talaca za Jerusalem post govorila je i dr. Einat Yehene, klinička neuropsihologinja i rehabilitacijska psihologinja koja vodi rehabilitacijski tim u sjedištu „Hostage Families“, a koja je pratila i brojne obitelji tijekom prošle godine. Prvi su dani, kaže, najkritičniji.  

Za početak će biti najbitnije, ističe dr. Yehene, osigurati im odmah po povratku mirno i stabilno okruženje kako bi im se pružio osjećaj sigurnosti. Razgovor s njima treba biti osjetljiv i nenametljiv te ih se ne smije zatrpavati pitanjima i zahtjevima.

Za bivše su taoce u bolnicama pripremljene posebne sobe, slične apartmanima, a ondje se nalaze i dodatni kreveti za članove obitelji kako bi im mogli pružiti nužnu emocionalnu podršku. Uz opsežne medicinske pretrage, bivši će taoci biti podvrgnuti i početnim psihološkim procjenama kako bi se identificirale hitne i dugoročne potrebe. U okviru tih ranih faza emocionalne skrbi, nastojat će im se postupno vratiti kontrola nad njihovim životima. Primjerice, mali izbori, poput donošenja odluke o tome hoće li se tuširati sada ili kasnije ili hoće li popiti vodu ili sok, pomoći će im u vraćanju osjećaja autonomije.

Može se također očekivati da će se u početku oslobođeni taoci boriti sa senzornim preopterećenjem. Primjerice, mogli bi biti posebno osjetljivi na jaka svjetla, dodire, glasne zvukove ili ljude koji govore arapski. Zato je vrlo važno pažljivim pristupom osigurati da ne budu emocionalno preplavljeni. Tek kada se njihova tijela počnu oporavljati, može otpočeti psihološki tretman traumatskog iskustva.

Individualizirani pristup

Osim te početne stabilizacije, taocima će trebati produljena rehabilitacija za rješavanje kognitivnih i emocionalnih izazova. „Nekima može biti potrebna govorna terapija kako bi povratili komunikacijske sposobnosti nakon mjeseci šutnje“, rekla je dr. Yehene za Jerusalem post. „Liječenje će također uključivati ​​ponovnu izgradnju osnovnih životnih vještina, razvoj organizacijskih strategija i prilagodbu njihovoj novoj dnevnoj rutini“.

Za svakog oslobođenog taoca bit će razvijen prilagođen plan liječenja, uključujući dugoročnu podršku obitelji. Ključno je na taoce i njihove obitelji gledati kao na cijeli sustav kojem je potrebna sveobuhvatna i stalna podrška, istaknula je dr. Yehene.

Trauma obitelji

U cijelom tom procesu treba uzeti u obzir da su traumi bile izložene i njihove obitelji kojima je također potrebna intenzivna podrška. S druge strane, obitelj će igrati ključnu ulogu u oporavku njihovih članova koji su se vratili iz zatočeništva u Gazi, ali nerijetko neće znati kako im pomoći.

Terapeuti stoga blisko surađuju s obiteljima kako bi im pomogli razumjeti potrebe talaca i uputili ih kako im pružiti pravu vrstu podrške. To uključuje podučavanje kako pristupiti osjetljivim temama, upravljati emocionalnim ispadima te izgraditi okruženje razumijevanja i suosjećanja. U isto vrijeme, članovi obitelji se potiču da i sami potraže psihološku skrb kako bi riješili traumu koju su pretrpjeli tijekom perioda zatočeništva njihovih najmilijih.