Mali vodič kroz sinagogu za početnike

Bilo da su ogromne, srednje ili male, aškenaške ili sefardske, postoje osnovni predmeti, odnosno elementi koji će se naći u svakoj od njih. No za početak, objasnimo ukratko što je sinagoga.

Općenito o sinagogama

Sinagoga je mjesto židovskog bogoslužja. Riječ „sinagoga“ grčka je paralela hebrejskom izrazu „beit kneset“, odnosno „kuća okupljanja“. Također se naziva i šul, riječ na jidišu čije značenje proizlazi iz riječi „škola“; tako je nazvana jer se u sinagogi proučava Tora. Sinagoge se mogu naći gotovo svugdje gdje ima i Židova te postoje od babilonskog izgnanstva. No osim što su mjesta molitve, sinagoge su i središte društvenog života židovskih zajednica.

Točne dimenzije sinagoge variraju, odražavajući kulturu, potrebe, sredstva i ukuse onih koji su je izgradili i koriste. Međutim, općenito možete očekivati ​​da ima stolice ili klupe raspoređene na takav način da vjernici budu okrenuti prema Jeruzalemu (u našem slučaju prema jugo-istoku), mjestu gdje se je nekoć nalazio Sveti hram i kroz kojeg se sve molitve uspinju do Boga.

Raspored pojedinih elemenata u sinagogi uvelike se može razlikovati, pa ćete tako, na primjer, u ortodoksnim sinagogama vidjeti da su muškarci i žene razdvojeni pregradom ili zastorom poznatim kao mehica ili će prostor za žene biti na galeriji.

U nastavku ćemo opisati osnovne predmete koje ćete vidjeti gotovo u svakoj sinagogi u svijetu.

Aron hakodeš

Centralno i najsvetije mjesto u sinagogi je Aron hakodeš, poznat i kao Sveta arka, ormar u kojem se u sinagogi čuvaju svici Tore. Tradicionalno se postavlja na istočni zid, okrenut prema Jeruzalemu, a kad su mu vrata otvorena, uobičajeno je stajati iz poštovanja.

Aron hakodeš može biti ukrašen na bezbroj načina, nema određenu veličinu, oblik ili materijal od kojeg bi morao biti izrađen. Osim dijela u kojem stoje Tore, može imati i još koju policu, dodatni ormarić. Vrata ormara su često zakrivena posebno ukrašenim zastorom, poznatim kao parohet.  

Ner tamid

Iznad Aron hakodeša (ili barem blizu) se nalazi i Ner tamid ili vječno svjetlo, odnosno svjetiljka koja se ne gasi. Ona podsjeća vjernike na svetost svitaka Tore, na Božju stalnu prisutnost i brigu za židovski narod, na zavjet koji smo s Njime sklopili, inspirira nas i vodi. Također, simbolizira svjetlo koje je neprekidno gorjelo u drevnom Hramu u Jeruzalemu.

Tora

Sami svici Tore prekriveni su ukrasnim omotačima (navlakama) bogato ukrašenima s prednje strane. Ti su omotači otvoreni s donje strane i zatvoreni s gornje strane, osim dva otvora predviđena za valjke (držače).

Često postoji i niz drugih ukrasnih predmeta za Toru kao što je kruna (keter ili atara), rimonim, odnosno srebrni ili zlatni ukrasi koji se stavljaju na vrhove valjaka Tore i tas, odnosno oklop, štit od srebra koji visi preko prednje strane Tore i podsjeća na naprsni oklop velikog svećenika u Hramu.

Svi ti ukrasi mogu biti vrlo kičasti i također dolaze u mnogo različitih stilova. S druge strane, u sefardskim zajednicama Tore se drže u drvenoj kutiji, pa sve i opet izgleda drugačije.

No kad se svi ukrasi uklone, tu je pojas ili kopča koja drži valjke Tore čvrsto spojenima te se mora skinuti kako bismo odmotali svitak i čitali Toru.

Tore su do danas rukom, perom umočenim u tintu pisane na pergamentu izrađenom od košer životinja. Mora biti napisana bez greške, slova mora biti jasna, nigdje tekst ne smije izblijediti. Ako nešto nije kako treba, Tora se ne smije koristiti dok je pisar (sofer) ne popravi.  

Jad

Štapić na čijem vrhu se nalazi šaka s ispruženim kažiprstom naziva se jad, što na hebrejskom znači ruka. To je metalni ili drveni pokazivač koji pomaže u čitanju Tore kako bi se lakše pratilo što piše na svitcima – naime, pergament nije dopušteno rukom dodirivati. Naravno, i jad može biti bogato ukrašen, odnosno izrezbaren.

Bima

Bima je povišena platforma u sinagogi s koje se čita Tora. Ona može biti smještena bliže središtu prostorije (kao što je to slučaj u sefardskim sinagogama) ili blizu Aron hakodeša (kao što se viđa kod Aškenaza).

Amud tefila

U sinagogama, uz bima, postoji i postolje za knjigu, mjesto odakle se vodi molitvena služba; ondje najčešće stoji hazan.