„2 u 1“ blagdan: Šemini Aceret i Simhat Tora

Teorijski uvod u blagdane koji slijede nakon sedmodnevnog blagdana Sukot nije dugačak. Dakle, što se događa osmog (a izvan Izraela i devetog) dana? Zajednica osmog dana obilježava kraj Sukota te je odmah spremna i proslaviti kraj jednog te početak novog godišnjeg ciklusa čitanja Tore (kršćani to jednostavno mogu shvatiti kroz usporedbu s liturgijskom godinom, no ona je vezana uz Novi Zavjet).

U Izraelu su oba ta blagdana u istom danu, dok obilježavanje u dijaspori traje dva dana, što je slučaj s gotovo svim židovskim blagdanima. 

Molitva za kišu, duše preminulih i ples

Šemini Aceret je vezan uz Sukot, odnosno obilježava njegov kraj, no smatra se posebnim blagdanom. Na taj se dan moli i za kišu u Izraelu te se time označava početak kišne sezone. Pritom će aškenazi moliti tefilat gešem, a sefardski Židovi tikun hagešem – u oba slučaja riječ je o želji da Bog blagoslovi izraelsku zemlju kišama, ni previše ni premalo, već upravo toliko koliko zemlji treba za poljoprivredne usjeve. Od ovog blagdana, pa do blagdana Pesah (Pasha) će kratka molitva za kišu biti uključena u drugi blagoslov molitve Amida (molitva kojoj pripada centralno mjesto u molitvenim službama). Običaj je također uključiti i Jickor, odnosno molitvu Bogu da se sjeti duša preminulih.

Simhat Tora je pak dan u kojem se radujemo s Torom koju smo upravo završili čitati i koju ćemo čitati opet u novom godišnjem ciklusu. I ta radost nije samo simbolična, nećemo je izraziti samo riječima, već velikom proslavom uz piće, bučnu pjesmu i ples sa svicima Tore. Hasidi će taj ples objasniti činjenicom da se i Tora raduje, da želi plesati, ali nema noge, pa mi plešemo s njom. Pa kako to izgleda u sinagogama?

Hakafot s Torom

Običaj kruženja oko bime u sinagogi naziva se hakafot. Tijekom Sukota kružilo se s Četiri vrste (vidjeti ovdje), a na Simhat Toru kružit će se sa svicima Tore. Običaj je izvoditi dva hakafota – večer uoči blagdana Simhat Tore i sutradan ujutro.

Prije plesa, zajednica pjeva sedamnaest stihova iz svetih spisa, poznatih kao Atah Ha'raita. Ovi stihovi se pjevaju tri puta, a potom se iz Aron hakodeša vade svi svici Tore. Tore se ne otvaraju, ne čita se iz njih, već ostaju zatvorene u svojim baršunastim navlakama. Tijekom hakafot će se izmjenjivati oni koji će ih nositi u plesu, što je posebna čast, a svitak se uvijek drži naslonjen na desno rame.

Oko bime će se kružiti sedam puta u večernjoj službi kojom počinje blagdan, a sutradan ujutro manje, pri čemu će se broj krugova razlikovati ovisno o zajednici.

Proslava Simhat Tore uključuje i nazdravljanje vinom, čime će se dodatno pridonijeti radosti. Uz svaku ćemo čašu poželjeti jedni drugima, kao i uvijek, l'haim (lehaim) – na hrvatskom bismo rekli nazdravlje, dok doslovni prijevod zdravice s hebrejskog znači „na život“ (eng. to life).

Kada se još pleše s Torom?

Plesom sa svicima Tore židovske zajednice slave i „dolazak“ nove Tore te joj tako žele dobrodošlicu u njezin novi dom. Naime, mnoge će zajednice imati više svitaka Tore, pa kad im dođe novi (a posebno ako je prvi), taj će događaj biti posebno radosno obilježen s hakafot, procesijom, plesom, pjesmom i zdravicama. No neće se odvijati samo u sinagogi, već i izvan nje, u ceremoniji poznatoj kao Hahnasat Sefer Tora.

Takva slavlja u Izraelu i drugim zemljama nisu rijetkost, a u Hrvatskoj se je po prvi put nakon puno desetljeća proslava Tore održala na Rokovom perivoju u svibnju ove godine – novu je Toru dočekala i proslavila židovska organizacija Menora/Chabad Hrvatska.