Medvjedić Paddington i njegova priča o Kristalnoj noći
U studenom obilježavamo sjećanje na Kristalnu noć, noć punu užasa i strašnog nasilja nad Židovima 1938. godine. A val izbjeglica koji je uslijedio, točnije djece bez roditelja, poslužio je budućem slavnom piscu kao inspiracija.
Kristalna noć (njem. Kristallnacht), poznata i kao Reichskristallnacht i Pogromnacht, dogodila se u noći s 9. na 10. studenoga 1938. godine u nacističkoj Njemačkoj te označava jednu od najvažnijih prekretnica u progonu Židova prije Drugog svjetskog rata. Ovo nasilje u organizaciji nacističkog režima bilo je usmjereno protiv židovskih zajednica diljem Njemačke, Austrije i dijelova tadašnje Čehoslovačke.
Uvod u Holokaust
Kristalnu noć nazivaju i Noć razbijenog stakla prema količini razbijenog stakla s prozora židovskih trgovina, sinagoga i domova. Tokom te jedne jedine noći, paramilitarne formacije nacističke stranke, SA (Sturmabteilung) i SS (Schutzstaffel), uz podršku Hitlerove mladeži, započele su nasilne napade, uništavajući židovske objekte i paleći sinagoge. Procjenjuje se da je uništeno više od 7,500 židovskih trgovina, 267 sinagoga je spaljeno, dok je stotine židovskih domova opljačkano i devastirano.
U ovom valu nasilja ubijena je najmanje 91 osoba, mnogi su počinili samoubojstvo, a preko 30,000 Židova je uhićeno i odvedeno u koncentracijske logore, što je predstavljalo prvi masovni zatvorenički transport židovskog stanovništva u takva mjesta. Iako su njemački nacisti u javnosti prikazivali Kristalnu noć kao „spontani odgovor“ na ubojstvo njemačkog diplomata u Parizu (koje je počinio mladi poljski Židov Herschel Grynszpan), u stvarnosti su događaji pažljivo organizirani i koordinirani od strane režima.
Ovaj je pogrom imao dalekosežne posljedice: označio je početak institucionalizirane i brutalne represije koja će kulminirati Holokaustom, sistematskim uništenjem židovske populacije u Europi.
No kakve veze ima Kristalna noć s čuvenim Paddington Bearom?
Bondovo sjećanje na Kindertransport
Britanija je nakon tih nasilja ublažila svoja restriktivna pravila i dopustila ulazak židovskoj djeci iz Austrije, Čehoslovačke i Njemačke. Te skupine djece bez pratnje roditelja (jer nisu smjeli s njima putovati) zvale su se Kindertransports, a na kraju je u Britaniju stiglo oko desetak tisuća židovskih mališana.
Prvi Kindertransport stigao je u britanski grad Harwich 2. prosinca 1938. i doveo 200 djece iz židovskog sirotišta u Berlinu koje je uništeno tijekom Kristalne noći. Bio je to žalostan prizor; djeca su grčevito držala ono malo svojih stvari i nosila su oko vrata natpise po kojima ih se moglo identificirati. Otprilike polovicu djece Kindertransporta tijekom rata su čuvale britanske udomiteljske obitelji, dok su drugi bili smješteni u škole, hostele, farme i kampove.
Michael Bond je tada imao 12 godina i gledao je skupinu vršnjaka kako dolaze na željezničku stanicu u gradu Readingu. Godinama kasnije prisjetio se snažnog utjecaja tog prizora na njegovu dječju dušu. „Sjećam se njihovih etiketa oko vrata i onda se sjećam da sam otišao u kino i vidio da se Hitler preselio u neku novu zemlju. Vidio sam snimke starijih ljudi koji guraju kolica sa svim svojim stvarima u njima. Izbjeglice su najtužniji prizor…”, pričao je kasnije britanski pisac koji je u tim tragičnim prizorima kasnije pronašao inspiraciju za danas planetarno poznatog Medvjedića Paddingtona, ali i neke druge likove u knjigama.
I Paddington je bio izbjeglica
Tako je u svoje romane o Paddingtonu Bond uključio i ljubaznog dr. Grubera, vlasnika antikvarijata, a taj je lik inspiriran stvarnim Bondovim književnim agentom Harveyem Unna, koji je bio židovski izbjeglica. Njega se je Bond sjećao kao divnog čovjeka, njemačkog Židova, koji je trebao postati najmlađi sudac u Njemačkoj. No kada je upozoren da je njegovo ime na popisu, otišao je u Englesku samo s koferom i 25 funti.
Židovska djeca iz Kindertransporta promijenila su Bondov pogled na svijet. „I Paddington je, na neki način, bio izbjeglica”, kasnije je rekao kreator omiljenog dječjeg lika. Taj hrabri mali medo živi i dalje te je inspirirao generacije čitatelja, a služi i kao posveta djeci iz Kindertransporta koja su, poput Paddingtona, ostavila sve njima znano kako bi otputovala na sigurno, u novu i čudnu zemlju.