Mesijanski Židovi: čardak ni na nebu ni na zemlji
Židovi će reći da su kršćanska sekta, kršćani će ih smatrati židovskom sektom… Istina je da se mesijanski Židovi zapravo nigdje ne mogu svrstati, neovisno o svojim osobnim željama i vjerovanjima.
Proteklih se je dana intenzivno pisalo i govorilo o „mesijanskim Židovima“, nažalost, u najgorem mogućem kontekstu, vezano uz tragediju, uz nađena tijela dvoje mrtve djece. U konačnici je relativno dobro objašnjeno u našim medijima tko su mesijanski Židovi, no sve je ostalo i dalje nedorečeno, pa tako i dio koji se odnosi na sektu.
Ovom prilikom pokušat ćemo razjasniti još neke nejasnoće, odnosno pojmove koji su važni za razumijevanje Židova, naše heterogenosti, pa tako i za postojanje židovskih sekti. Budući da su mesijanski Židovi usko vezani uz kršćanstvo, bitno je dotaći se i te teme.
Židovske sekte
Za početak treba reći da se čak i u mnogim židovskim medijima, odnosno u židovskoj literaturi, nerijetko nailazi na termin „sekta“, ali ne u negativnom smislu u kojem ih zamišljate. Židovske sekte uglavnom su manje religijske zajednice (iako neke imaju itekako brojno članstvo) koje su se na neki način odvojile od prevladavajuće struje rabinskog judaizma. Nije ni rijetkost da Židovi malo „švrljaju“ između sekti, dok ne nađu zajednicu u kojoj se najbolje osjećaju.
Židovi su, naime, vrlo heterogena skupina. Tu temu smo načeli u ovom tekstu, u kojem smo i naveli neke osnovne denominacije (pokrete, grupacije, teško je naći čak i naziv s kojim će se svi složiti), a koje se mogu međusobno dramatično razlikovati po svojim uvjerenjima, običajima i tradiciji, iako su svi oni - Židovi. U konačnici, značajan je i broj Židova ateista, kao i onih koji općenito ne vole da ih se bilo gdje svrstava.
Prema Halaha (židovskom vjerskom zakonu), dva su osnovna kriterija koja određuju tko je Židov – prvi se odnosi na židovsko porijeklo po majci, a drugi na konverziju, odnosno gijur, „prelazak“ na Judaizam. Tako se, na primjer, osobe koje imaju židovsko porijeklo po ocu, ali ne i po majci, u gotovo svim židovskim zajednicama ne smatraju Židovima te također moraju proći konverziju ako žele postati Židovi.
Rabinski judaizam
Zaustavimo se malo i vrlo kratko na rabinskom judaizmu. Ortodoksni Židovi ne vole da se koristi taj izraz jer, kažu, „nema judaizma bez rabina, kao što nema ni medicine bez liječnika“, pa je stoga izraz promašen.
No, općenito govoreći, rabinski judaizam je dominantna forma židovske vjere i prakse koja se je razvila nakon razaranja Drugog hrama u Jeruzalemu 70. godine n.e. U doba Hrama, židovski su svećenici (kohanim) bili zaduženi za vjerski zakon temeljen na Tori, odnosno na pisanom zakonu, ali i na usmenoj, oralnoj Tori. Naime, vjeruje se da je Bog na Sinaju Mojsiju dao Toru koja sadrži pisane božje zapovijedi (osnovnih 613 zapovijedi koje je kasnije, u 12. stoljeću, kodificirao Maimonides), ali i niz uputa, odnosno oralni zakon koji u početku nije bio zapisan, već se je prenosio s oca na sina.
S uništenjem Hrama, tog centralnog mjesta koje je držalo Židove na okupu te čuvalo običaje i tradiciju, pojavila se je potreba da se oralna Tora zapiše. Najprije se je oko 200. g. n. e. pojavila Mišna, prva kompilacija usmenog zakona čiji je autor rabin Jehuda Hanasi, potom su tu bili i komentari na Mišnu (oko 5. i 6. stoljeća) poznati kao Gemara, a Mišna i Gemara zajedno su objedinjeni u Talmud, osnovnu literaturu na kojoj se i danas temelji židovski vjerski zakon, Halaha. Budući da su rabini preuzeli ulogu čuvanja i provođenja oralnog zakona umjesto kohanim čija je uloga izgubljena s uništenjem Hrama, tako se govori o rabinskom judaizmu.
Spomenimo i to da ni tada nisu sve židovske skupine („sekte“) prihvatile Talmud kao temelj židovskog zakona, kao što su to bili, primjerice, Saduceji i Karaiti, a danas se u „opoziciji“ nalaze mnogi reformistički, progresivni pokreti nastali nakon Haskale (židovskog prosvjetiteljskog pokreta iz 18. stoljeća).
Mesijanski Židovi kao sljednici prvih kršćana
I gdje su tu mesijanski Židovi? Prva njihova tvrdnja mogla bi se svakako uzeti i kao nepobitna činjenica, barem ako se uzme u obzir da je Isus postojao. Isus je bio rođen kao Židov i živio je kao Židov, njegovi učenici su bili Židovi, govorio je Židovima… Kršćani tada, naravno, nisu postojali. Dakle, prvi su kršćani bili samo još jedna židovska sekta koje su već tada bile brojne. Živjeli su i dalje kao Židovi, no vjerovali su da je Isus mesija. Mesijanski Židovi pritom ističu i Pavla koji je za sebe do kraja tvrdio da je Židov.
Znate li engleski jezik, svakako preporučujemo da poslušate odlično predavanje židovskog povjesničara Henryja Abramsona koji je obradio temu prvih kršćana i ulogu svetog Pavla u razvoju kršćanstva iz židovske perspektive.
Tek je na Nicejskom saboru 325. godine zapravo došlo do konačnog odvajanja kršćanstva od Judaizma. No mesijanski Židovi smatraju da do tog odvajanja nikada nije trebalo doći, da židovski običaji i tradicija nisu trebali biti napušteni te da je trebalo nastaviti živjeti onako kako su to činili rani kršćani. Što i čine. I stoga se ne mogu smatrati kršćanima.
Jesu li mesijanski Židovi uopće – Židovi?
Ako se pak uzmu u obzir spomenuti osnovni kriteriji po kojima se netko može smatrati Židovom (ili židovsko porijeklo po majci ili priznata konverzija na judaizam), neki od mesijanskih Židova i jesu Židovi, ali se smatraju – otpadnicima, odnosno apostatima. Riječ je o Židovima koji su odbacili vlastitu vjeru jer je priznavanje Isusa kao sina Božjeg granica koja se ni danas ne može prijeći, neovisno o tome zadržavaju li se ili ne običaji i tradicija. Naime, ne samo da se smatra da Isus nije ispunio uvjete koji se očekuju od Mošijaha, već najveća razlika leži u činjenici da Židovi ne čekaju sina Božjeg kao mesiju, već čovjeka kojeg će Bog nadahnuti i koji će ispuniti zadane uvjete.
S druge strane, među mesijanskim Židovima je zapravo velik broj nežidova, najviše kršćana koji su im se pridružili. Ne postoje točne statistike koliko je kojih među njima, no ti mesijanski Židovi ni po jednom od navedenih kriterija očito nisu Židovi. Stavovi prema Židovima apostatima koji se izjašnjavaju kao mesijanski Židovi i prema nežidovima koji su im se pridružili, razlikuju se utoliko što će se odmetnicima dopustiti da se vrate u okrilje Judaizma ako tako odluče, dok nežidovski pripadnici mesijanskih Židova ne mogu ostvariti nikakva takva prava i povlastice.
Mesijanski Židovi i Zakon o povratku
I dok su sinagoge zauzele prilično jasne stavove vezane uz status mesijanskih Židova, ponešto je kompliciranija situacija kada je riječ o državi Izrael i Zakonu o povratku, odnosno izraelskom zakonu donesenom 1950. godine koji omogućuje svim Židovima, njihovoj djeci, unucima i supružnicima pravo na useljenje u Izrael i stjecanje državljanstva. Židovi koji su se preobratili na kršćanstvo obično nemaju pravo na povratak prema Zakonu o povratku jer se smatra da su napustili židovski identitet. Međutim, njihovi potomci ili bliski članovi obitelji mogu dobiti to pravo, već ovisno o specifičnostima slučaja. Drugim riječima, svaki se zahtjev posebno obrađuje, a poseban izazov predstavljaju mesijanski Židovi čiji se zahtjevi nerijetko odbijaju.
Ukratko, sažet odgovor na pitanje jesu li mesijanski Židovi doista Židovi ili nisu, bio bi – dio mesijanskih Židova jesu Židovi, ali se smatraju apostatima, a dio nema nikakve veze sa Židovstvom. I ne samo da ne mogu ostvariti prava koja pripadaju Židovima u sinagogama (primjerice, da budu dio minjana ili da čitaju iz Tore), često im se niti ne dozvoljava povratak u Izrael i stjecanje državljanstva.
Jesu li mesijanski Židovi neka mračna, fanatična sekta?
Vratimo li se ponovno na tu riječ sekta, odmah ćemo zamisliti neke zaluđene sljedbenike koji imaju mračne rituale, koji odbijaju medicinske postupke, koji su opčinjeni nekim sumanutim guruima, koji ne mogu napustiti svoje sekte pod prijetnjom smrću, roditelji se odriču djece, a djeca roditelja… Mesijanski Židovi možda mogu i izgledati čudno, kao što će našim ljudima izgledati čudno i ortodoksni Židovi – možda će imati dugu bradu, duge crne kapute, pejot (duge valovite „zulufe“), čudne kape… Također se mogu jako zamjeriti Židovima (i jesu se zamjerili) zbog svog napadnog misionarstva, nastojanja da preobrate Židove, iako tvrde da to ne čine.
No iskreno, nije vjerojatno da bi mesijanski Židovi ikada uime vjere počinili čedomorstvo ili da im vjera, primjerice, nalaže odbijanje određenih medicinskih postupaka. Mnogima će zapravo biti vrlo simpatični, topli i duhoviti, no možda će se više dopasti kršćanima nego Židovima jer je ipak Isus važna dodirna točka.
Želite li više istraživati o mesijanskim Židovima, njihov su rad i djelovanje vrlo javni i lako ih se može pratiti, što na webu, a što na društvenim mrežama. Ovdje su najpoznatiji izvori, a vama ostavljamo da donesete svoje zaključke.
