Židovka koja je osvojila svijet: priča o slavnoj Barbie

U ljudskoj povijesti, lutke nisu služile samo za igru, već su se koristile i u ritualne svrhe ili su se izrađivale kao ukrasi za vitrine i police, poput onih najpoznatijih raskošno odjevenih porculanskih lutaka. No bebice realističnog izgleda kakve poznajemo i danas, nastale su početkom 20. stoljeća u Njemačkoj. Tim su se lutkama prvenstveno igrale djevojčice i tako se pripremale na buduću ulogu majki.

No upravo je u Njemačkoj nastala i lutka koja nije bila namijenjena djeci; bila je riječ o ambicioznoj, samostalnoj, sarkastičnoj i koketnoj Lilli, vitkoj i lijepih oblina, a koju je 1955. godine plasirala na tržište njemačka tvrtka Greiner & Hausser. Lilli je predstavljala lik iz šaljivog stripa objavljivanog u tabloidu Bild-Zeitung u kojem je često koketirala i bila puna provokativnih komentara. Bila je izrađena od tvrde plastike, pakirana u prozirnu tubu s minijaturnim izdanjem tabloida, a stopala su joj bila učvršćena za stalak s natpisom „Bild-Lilli“. Bila je vrlo skupa za svoje vrijeme te namijenjena odraslima, uglavnom muškarcima, kao provokativan poklon.

Godine 1956., tijekom obiteljskog putovanja u Švicarsku, Bild-Lilli privukla je pažnju Ruth Handler, poslovne žene iz New Yorka. Upravo je u njoj pronašla inspiraciju za lutku koja je postala planetarno poznata – Barbie, punog imena Barbara Millicent Roberts.

Od siromašnih židovskih doseljenika do vlasnika tvrtke

Handler je rođena kao Ruth Marianna Mosko 4. studenoga 1916. godine u Denveru, Colorado, kao najmlađa od desetero djece Jacoba i Ide Mosko. Njezin je otac Jacob Moskowitz bio porijeklom iz Poljske. Poput mnogih Židova na prijelazu stoljeća izbjegao je regrutaciju u rusku vojsku te je emigrirao u Sjedinjene Države 1907. godine gdje je i promijenio prezime u Mosko. Njezina majka Ida je bila bolesna kada je rodila Ruth, pa je beba poslana živjeti sa starijom sestrom Sarah.

Kada je napunila 16 godina, na plesu za mlade organiziranom u Sarinoj židovskoj zajednici, Ruth je upoznala Izzya Handlera, budućeg supruga. Po završetku II. Svjetskog rata, Izzy (novog imena Elliot koje je zvučalo suvremenije i prikladnije) je otvorio radionicu u garaži s Haroldom „Mattom“ Matskonom, gdje je nastala tvrtka Mattel. U početku su izrađivali okvire za slike, no bez previše uspjeha. Matt je ubrzo prodao svoj udio u tvrtki, a bračni par Ruth i Elliot preuzeli su punu kontrolu. Elliot je od ostataka okvira za slike počeo izrađivati namještaj za lutke što se je pokazalo kao unosan biznis i tako je krenula proizvodnja igračaka tvrtke koja je, pod imenom Mattel Corporation, 1948. godine i službeno registrirana u Kaliforniji.

Žena koja ima izbor

Ruth i Elliot imali su dvoje djece, Barbaru i Kennetha. Jednom je Ruth tako promatrala svoju kći u igri s prijateljicama. Koristile su papirne lutke i zamišljale da su studentice, navijačice, odrasle žene s karijerama, a ne bebe koje bi njegovale glumeći njihove mame. Prisjećajući se lutke Blind-Lilli, Ruth je osmislila lutku Barbie te izradila prvi model 1959. godine predstavljen iste godine, 9. ožujka, na Sajmu igračaka u New Yorku.

No njezina Barbie nije bila kreirana da služi kao seks simbol. U svojim memoarima „Dream Doll: The Ruth Handler Story“, kasnije je napisala: „Barbie je oduvijek predstavljala činjenicu da žena ima izbor. Čak ni u svojim ranim godinama Barbie se nije morala zadovoljiti time da bude samo Kenova djevojka ili strastveni kupac. Imala je odjeću, na primjer, za početak karijere medicinske sestre, stjuardese, pjevačice u noćnom klubu“.

Nisam Barbie lutka!

Od prvog modela predstavljenog u New Yorku, Barbie su pratile kontroverze. Treba reći da ni tvrtka Mattel ne bi nikada proizvela Barbie da Ruth nije uporno inzistirala, s tom idejom nije bio oduševljen ni njezin suprug Elliot. Naime, kreirati lutku namijenjenu djeci, a koja ima tijelo odrasle žene bila je toliko neuobičajena ideja da su je u početku odbacili čak i Mattelovi dizajneri. Bili su uvjereni da majke nikada ne bi svojoj djeci kupile lutke s grudima. Nakon rasprava i Ruthinih pritisaka, stvorena je prva Barbie u crno-bijelom kupaćem kostimu i sa štiklama.

Iako su doista mnoge majke prigovarale zbog naglašene seksualnosti lutke, njihove su je kćeri obožavale. Ruth se je pritom potrudila da se Barbie pojavljuje na televiziji koja je također bila revolucionaran medij. Reklame prikazivane na televiziji izazivale bi pravu pomamu za proizvodima, pa je učinak bio daleko snažniji od uobičajenih kataloga. U prvoj godini Mattel je prodao 350 tisuća Barbie lutaka; prateći potražnju, tvrtka je 1961. godine na tržište lansirala i Barbienog dečka, Kena.

Barbiena mršava figura izazvala je i negodovanje feministkinja 1970-ih. „Nisam Barbie lutka!“ postao je poklič za prosvjednike na Ženskom štrajku za jednakost 1970. u New Yorku, a protivljenje se je nastavilo i narednih desetljeća. Osim nerealnih proporcija tijela za koje su tvrdile da mogu narušiti kod djevojčica sliku o vlastitom tijelu, smatrale su da previše potiče konzumerizam, rodne stereotipe, da je previše zapadnjačkog izgleda…. Barbie se je, zahvaljujući tim kritikama, značajno mijenjala, pa danas uključuje raznolikije i realističnije prikaze žena.

Barbie i njezine "sestre" u zemljama Bliskog istoka

Iako je Barbie stekla globalnu popularnost, u mnogim zemljama Bliskog istoka njezin je dolazak bio praćen kritikama, pa čak i zabranama. U Saudijskoj Arabiji Barbie je službeno ušla na tržište sredinom 1990-ih, no mnoge djevojčice već su se i ranije igrale s Barbikama nabavljenima iz inozemstva. Unatoč velikoj popularnosti među djecom, lutka je dvaput bila privremeno zabranjena – 1995. i ponovno 2003. godine – jer je smatrana neprikladnom zbog „promicanja neislamskog načina odijevanja“ i „nemoralnog stila života“. Slične zabrane dogodile su se i u drugim zemljama regije, uključujući Iran, gdje je prodaja Barbie zabranjena trajno, te Rusiju, gdje su je vlasti optužile da „potiče konzumerizam među djecom“.

Kao odgovor na zabrane i kulturne osjetljivosti, brojne tvrtke s Bliskog istoka i šire počele su razvijati alternativne lutke koje su više u skladu s lokalnim vrijednostima. Najpoznatija među njima je Fulla, koju je 2003. godine lansirala tvrtka NewBoy iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Fulla nosi skromnu odjeću, često je prikazana s maramom (hidžabom), te utjelovljuje osobine poput poslušnosti roditeljima, marljivosti i pobožnosti. Unatoč svojoj konzervativnijoj slici, Fulla je brzo stekla popularnost i u roku od dvije godine prodana je u više od 1,5 milijuna primjeraka. Dostupna je u zemljama poput Kine, Brazila, Egipta, Indonezije i ponegdje u SAD-u.

Kao odgovor na zabrane i kulturne osjetljivosti, brojne tvrtke s Bliskog istoka i šire počele su razvijati alternativne lutke, među kojima je najpoznatila Fulla, Foto: Internet

Osim Fulle, razvijene su i druge alternativne lutke: Razanne u SAD-u, Saghira u Maroku te Sara i Dara, brat i sestra iz Irana. Iranske su lutke prikazane kao osmogodišnjaci koji odražavaju tradicionalne muslimanske vrijednosti; Sara je, iako prema islamskom pravu premlada da bi morala nositi maramu, ipak dolazila s maramom u pakiranju. Te su lutke izrađene u sklopu državnih inicijativa za promicanje kulturnog identiteta i suzbijanja zapadnog utjecaja.

Unatoč pokušajima zabrana i uvođenja alternativa, Barbie je u mnogim sredinama zadržala kultni status, često se doživljavajući ne samo kao igračka, nego i kao simbol aspiracija, mašte i povezanosti sa zapadnom kulturom.

Nikada se nisu odrekli judaizma

A bračni par Handler nikada se nije odrekao svog judaizma iako su zbog antisemitizma njihove obitelji emigrirale u SAD te unatoč antisemitskim primjedbama koje su imali jednom prilikom čuti čak i od policijskih službenika.

Naprotiv, na kraju su pomogli u osnivanju reformne sinagoge Temple Isaiah u Los Angelesu te postali dugogodišnji suradnici globalne organizacije United Jewish Appeal.

Zanimljivost za kraj

Nakon što se 1970. borila s rakom dojke i prošla mastektomiju, Handler je istražila tržište u potrazi za prikladnom prsnom protezom. Razočarana dostupnim opcijama, krenula je u dizajniranje proteze koja bi više nalikovala prirodnoj dojci. Godine 1975. Handler je dobila patent za Nearly Me, protezu izrađenu od materijala slične težine i gustoće kao prirodna dojka. Handler je u svojim osamdesetima oboljela od raka debelog crijeva. Umrla je 27. travnja 2002., u dobi od 85 godina. Iza nje je ostao suprug, koji je preminuo 21. srpnja 2011.

Brand Barbie danas predstavlja globalni fenomen te ostvaruje bruto prodaju od oko 1,5 milijarde američkih dolara godišnje, a Mattel je postao jedan od najvrjednijih brandova igračaka na svijetu. Procjenjuje se da se svake minute u svijetu proda oko 100 Barbie lutaka, stoga ne čudi da je Barbie je ušla i u Guinnessovu knjigu rekorda kao najprodavanija lutka svih vremena.