Umjesto „običnog“ graha ili gulaša, skuhajte čolent!

Poštujete li Šabat, najsvetiji dan u tjednu, tijekom 25 sati nećete raditi apsolutno ništa. To je dan strogog odmora tijekom kojeg postoji čitav niz zabrana, od korištenja svih električnih uređaja, nošenja stvari ili bilo čega povezanog s radom, pa do kuhanja.

No čak i oni Židovi koji nisu religiozni nerijetko će iskoristiti tu priliku da urone u tjednu oazu mira, da se isključe s interneta i društvenih mreža, provedu vrijeme s obitelji i prijateljima u druženjima, igri s djecom ili šetnjama, pa je tako i oslobađanje od kuhanja svakako dobrodošlo. Ovdje ne kuhamo za dva dana zato da bismo imali više vremena za posao tijekom tjedna, već da bismo se mogli u potpunosti posvetiti sebi i obitelji, kao što se je i Bog sedmog dana odmarao.

Toplo jelo za subotu

Većina jela tako se priprema u petak do zalaska sunca, odnosno do paljenja šabatnih svijeća prema točno utvrđenom vremenu čime se obilježava početak Šabata. Podsjetimo, dani u židovskom kalendaru počinju navečer sa zalaskom sunca, pa tako Šabat (subota) počinje u petak navečer (više o kalendaru čitajte ovdje).

U većini židovskih religioznih domaćinstava (pa i u onima gdje se naprosto ne želi kuhati subotom i blagdanima) postoje električne grijače ploče koje se uključe u struju prije zalaska sunca te ostaju uključene do subote navečer. Na njih se stavljaju jela koja želimo da nam posluže kao topli obroci u subotu, kao i za šabatnu večeru u petak tijekom zimskih mjeseci kada sunce rano zalazi. Riječ je uglavnom o hrani koja na vrućim pločama neće zagorjeti, koja je tekuća – dakle, juhe i čolent.

Što je čolent?

Najjednostavnije rečeno, čolent je gulaš koji se dugo i sporo kuha. Točnije, riječ je o „križancu“ graha i gulaša. Kad električnih ploča za održavanje temperature jela nije bilo, čolent se je pripremao u teškim posudama, djelomično bi se skuhao do zalaska sunca, a potom se je polako krčkao u pećnici na niskoj temperaturi preko noći. Tome će poslužiti i grijače ploče, pa se i na njih može staviti djelomično skuhan čolent.

Ovo tipično židovsko jelo ima i druge nazive, a također se i priprema na razne načine, uglavnom ovisno o tome o kojim je židovskim skupinama riječ. Također pruža i velik prostor za kreativnost kuhara, pa možete u konačnici skuhati i neku svoju verziju sa sastojcima i začinima koji vama odgovaraju – s mesom, bez mesa, ljuće ili blaže začinjeno…

Aškenazi ga zovu čulent, čolent, čunt ili šalet. Sefardski Židovi ga nazivaju hamin ili haminado, u Kurdistanu će se posluživati matfonia, u Maroku šahina i dafina, haris u Jemenu ili tabit u Iraku… Čolent o kojem je danas riječ, uglavnom se odnosi na gulaš s mesom, grahom, ječmom, ponekad s kobasicama (točnije, s kiške, jednom ćemo i o njima pisati). Sefardski hamin je jače začinjen (i naziv mu dolazi iz hebrejske riječi za „ljuto“), nerijetko se priprema s piletinom i obično sadrži cijela tvrdo kuhana jaja. Dafina i šahina obično se pripremaju sa slanutkom, mesom, krumpirima i jajima, a tu je i Oš Savo, odnosno slatko-kiseli gulaš s rižom kojeg vole Buharski Židovi. Najvažnije je da može biti na toplom više sati, da se sporo kuha te da je hranjiv.

Jednostavan recept za čolent

Budući da ne možemo odabrati neku „tipičnu“ verziju čolenta, donosimo vam recept koji je jednostavan za pripremu i u našim krajevima te je možda bliži austro-ugarskoj kuhinji, odnosno istočnoj Europi. S količinama i vrstom mesa se možete poigrati, ovaj recept je dovoljan za osam osoba.

Sastojci:

• 60 dkg junećeg buta,
• 2 velike glavice luka
• 3 češnja češnjaka
• 3 veće mrkve
• 4 krumpira
• 200 g graha (najbolje je koristiti mješavinu, odnosno više boja)
• 100 g slanutka
• 100 g leće
• šaka ječma (ako volite)
• dimljena ili/i ljuta mljevena crvena paprika
• papar
• sol
• mješavina začina za juhu (domaća „vegeta“)
• koncentrat rajčice
• šaka nasjeckanog svježeg peršina
• lovorov list
• 3-4 tvrdo kuhana jaja

Upute:

Napomena prije pripreme - uobičajeno se svi sastojci za čolent sjeckaju krupnije jer je riječ o jelu koje se dugo i polako kuha. Ako, na primjer, krumpir izrežete na premale kockice, morate biti spremni na to da će se tijekom kuhanja neminovno raspasti. Ako već imate iskustva s kuhanjem bilo kojeg gulaša, tome se možete prilagoditi te odabrati veličinu na koju ćete sjeckati mrkvu ili krumpir.

• Mješavinu graha, slanutka i leće namočite preko noći.
• Junetinu izrežite na „kockice“ po volji, isjeckajte luk i češnjak (mi volimo sitnije), mrkvu isjeckajte na deblje kolutove, krumpire na veće kocke i skuhajte tvrdo kuhana jaja. Grah, slanutak i leću ocijedite i isperite prije kuhanja.
• Na dno lonca ulijte ulje (može suncokretovo) te kratko, uz miješanje, popržite junetinu dok ne poprimi boju sa svih strana. Izvadite je na tanjur, pa na tom ulju dinstajte luk i češnjak (možete dodati i malo vode), a zatim vratite meso.
• Stavite odmah i ostale sastojke (mrkvu, grah, slanutak, ječam, krumpir) te dobro prelijte vodom kao što biste to učinili i da kuhate gulaš.
• Začinite jelo po ukusu: sol, papar (možete koristiti i papar u zrnu), dimljena mljevena paprika, domaća „vegeta“, dvije žlice koncentrata rajčice, svježe isjeckan peršin, dva, tri lovorova lista.
• Nakon što jelo počne ključati, smanjite vatru na minimum, poklopite i pustite da se kuha oko dva sata, a može i dulje. Povremeno možete provjeriti treba li dodati malo vode da ne zagori.

Kada je jelo gotovo, u njega se stave oguljena tvrdo kuhana jaja. Možete kao prilog skuhati i rižu – mnogi u Izraelu vole čunt preliti preko riže. Čolent može biti s više ili manje tekućine, no najčešće već bude gust nakon dugotrajnog kuhanja ili se vadi na tanjure s čim manje safta. No to doista ovisi o vama – možda će vam biti ukusnije da je tekućeg više, pa umakati kruh kao što biste to činili i s grahom.

U ovom videu možete pogledati i pripremu druge verzije čunta, pa prilagoditi vašim željama.

Beteavon! Dobar tek!