Klezmer glazba ima svoje korijene u aškenaskoj židovskoj tradiciji kao glazbeni žanr koji se svira na vjenčanjima i drugim svečanim događajima.

Klezmer glazba ima svoje korijene u aškenaskoj židovskoj tradiciji kao glazbeni žanr koji se svira na vjenčanjima i sličnim slavljima

Klezmer: židovska tradicija utkana u glazbu

Klezmer je više od glazbe, to je svjedočanstvo bogate i kompleksne povijesti židovskog naroda. Kroz svoje dinamične melodije i emotivne izraze, klezmer nudi jedinstven uvid u kulturu i tradiciju aškenaskih Židova.

Klezmer glazba je tradicionalna narodna glazba aškenaskih Židova iz istočne Europe. Njezini korijeni sežu do Srednjeg vijeka, a razvila se je kao oblik izražavanja židovskih zajednica u Poljskoj, Ukrajini, Litvi, Moldaviji, Rumunjskoj i Mađarskoj, dakle Ašenaza. Naziv „klezmer“ dolazi od hebrejskih riječi „klej“ (posuda, instrument) i „zemer“ (pjesma), što zajedno znači „instrument pjesme“.

Priča je krenula s vjenčanjima i drugim židovskim slavljima na kojima su glazbenici, poznati kao klezmorimi, bili zaduženi za dobro raspoloženje. Putovali su od sela do sela i svirali na raznim događajima, donoseći radost i tugu kroz svoje melodije. I nisu samo zabavljali, već su i održavali te prenosili židovsku kulturu i tradiciju kroz glazbu. Baš kao što je rekao rabbi Adolf (Aaron) Jellinek: "Unutarnja povijest jednog naroda sadržana je u njegovim pjesmama".

Klezmerski poziv bio je nasljedan i muški; općenito, dječak je učio sa svojim ocem, iako su se neki dječaci educirali za glazbenike u drugim gradovima. Glazbenici su imali svoj profesionalni argot, žargon - klezmer-loshn.

Klezmorim su često svirali violine, klarinete, cimbale, harmonike i kontrabase, a kasnije su dodali trube i druge instrumente.

Dualnost emocija u glazbi

Klezmer glazba je tijekom stoljeća apsorbirala mnoge utjecaje iz različitih kultura s kojima su se Židovi susretali, od srednjovjekovnih trubadura, preko osmanskih i romskih melodija, do slavenskih plesova poput polke i valcera. Tako je klezmer postao eklektična mješavina najrazličitijih stilova. Unatoč tim vanjskim utjecajima, klezmer je zadržao jedinstveni židovski karakter, posebno kroz upotrebu specifičnih ljestvica poput molske, s podignutom četvrtom i sedmom notom, poznate kao freygish ljestvica.

Kako bismo vam približili klezmer, možda ćete se sjetiti poznate židovske pjesme „Hava nagila“ koja se često sluša i na satovima glazbene kulture u školama. „Hava nagila“ jedna je od najpoznatijih i najomiljenijih židovskih pjesama diljem svijeta, a naslov u prijevodu glasi „Radujmo se“. Postala je sinonim za slavlje, radost i zajedništvo u židovskoj kulturi i često se stoga izvodi na vjenčanjima, bar i bat micvama, te drugim svečanostima. Njena jednostavna, ali zarazna melodija i ritam čine je idealnom za ples, posebno za tradicionalne izraelske plesove kao što je hora. Upravo „Hava nagila“ koristi freygish ljestvicu, što joj daje prepoznatljiv orijentalni zvuk.

No općenito, klezmer glazba tematski obuhvaća širok spektar emocija - od tih veselih, živopisnih plesova (kako bi se uveličala slavlja) do melankoličnih, tužnih melodija koje odražavaju teška vremena i progone kroz koje su židovske zajednice prolazile. Ova dualnost čini klezmer posebno dirljivim i univerzalno razumljivim. U melodijama se često može čuti tzv. „krekhts“, karakterističan glazbeni ukras koji daje emocionalnu dubinu glazbi.

Klezmer u SAD-u

Veliki val židovskih imigranata krajem 19. i početkom 20. stoljeća donio je klezmer u SAD. U Novom svijetu, klezmer glazba je doživjela renesansu, prilagođavajući se novom kulturnom kontekstu. Jazz i američka popularna glazba ostavili su traga na klezmeru, stvarajući jedinstvene fuzije koje su bile popularne među američkim Židovima. Do 1920-ih i 1930-ih, klezmer je postao integralni dio židovskih vjenčanja i bar micva proslava u SAD-u.

Na prijelazu u 20. stoljeće sa snimanjem zvuka, klarinet je potisnuo tiše instrumente, osobito flautu, cimbal i violinu. Vrhunac komercijalnog snimanja klezmorim protegao se od 1914. do 1932., a klarinetisti kao što su Naftule Brandwein i Dave Tarras pojavili su se kao vodeće osobe.

No Holokaust je američki klezmer odsjekao iz korijena i presušio izvor novih imigranata glazbenika, uzrokujući da klezmer nestane sa scene.

Vraćanje u život

Ratni vihor učinio je isto i u istočnoj Europi gdje su nestale mnoge židovske zajednice, a s njima i tradicionalna klezmer glazba. No, 1970-ih godina došlo je do ponovnog interesa za klezmer, posebno među mladim glazbenicima u SAD-u i Izraelu koji su tražili svoje korijene. Taj interes doveo je do pravog oživljavanja klezmer glazbe, sa sve većim brojem ansambala i festivala posvećenih ovom žanru. Danas, klezmer glazba doživljava globalnu popularnost, s izvođačima i publikom diljem svijeta.

U 21. stoljeću klezmer glazba se može čuti gdje god su se Židovi naselili, a svoje klezmorim ima i Hrvatska.

Update cookies preferences