100 blagoslova dnevno

Blagoslovi (heb. brahot, ברכות) su duboko ukorijenjeni u Judaizmu i predmet su brojnih inspirativnih tekstova koji nerijetko ispituju njihovu snagu i djelovanje, kako na onog koji blagoslivlja, tako i na onog koji blagoslov prima. Blagoslovi imaju moć.

No zapravo bi se cijela priča o važnosti blagoslova mogla svesti na jednu jednostavnu činjenicu. Bog je stvorio svijet i sve na svijetu je Njegovo. Stvorio je čovjeka koji ima koristi od stvorenog. Stoga Židovi blagoslovima iskazuju svoju zahvalnost Bogu na svemu što su primili i primaju.

Svakoga bismo dana, nalaže nam tradicija, trebali izgovoriti po 100 blagoslova.

Zahvalnost Stvoritelju

Blagoslov je, dakle, izraz zahvalnosti Bogu i gotovo svi počinju posve istim riječima:

Baruh Ata Adonai, Eloheinu, Meleh haOlam…

Blagoslovljen si Ti Gospodine, Bože naš, Kralju svemira…

Kod Židova je također čest jednostavan, ali snažan blagoslov, onaj čuveni (na hrvatskom) „hvala Bogu“, a koji na hebrejskom glasi „Baruh HaŠem“. Doslovni prijevod bio bi „Blagoslovljeno /Njegovo/ ime“. Tu vrijedi napraviti malu digresiju vezanu uz Božje ime.

Njegovo se ime u Judaizmu ne izgovara te mu se pristupa s najvećim poštovanjem. Židovi ortodoksnih zajednica čak će pisati Bog bez samoglasnika, odnosno stavit će crticu (B-g), objašnjenje možete pročitati ovdje. A kada ga imenujemo u svakodnevnom govoru, tada najčešće koristimo Adonai ili Hašem. Adonai znači „Naš Gospodin“, dok Hašem doslovno znači „ime“. Da pojasnimo – na hebrejskom se ime kaže šem (שם), a kada je riječ o Bogu, pridodaje se određeni član, pa glasi HaŠem (השם). Određeni je član u hebrejskom jeziku poput „the“ u engleskom. HaŠem, dakle, nije neko ime, već se točno zna koje ime, na koga mislimo.

Svakih 10 minuta po jedan blagoslov

Zašto se od nas traži 100 blagoslova? Talmud izvodi ovaj zaključak iz Ponovljenog zakona (10:12): „I sada, Izraele, što Gospodin, tvoj Bog, traži od tebe? ... da hodiš Njegovim putovima ... i da Mu služiš.“

Hebrejska riječ za „što“ je ma (מָה), a fonetski je slična riječi mea (מֵאָה), što znači 100. Drugim riječima, ovaj se citat može shvatiti kao da kaže: „I sada, Izraele, stotinu traži od tebe Gospodin, tvoj Bog…“ — stotinu blagoslova.

Postoji i priča iza ove tradicije. Tijekom vladavine kralja Davida, strašna je pošast svakoga dana uzimala živote točno 100 ljudi. Rabini su tada prepoznali duhovni uzrok pošasti te su uveli praksu izricanja 100 blagoslova dnevno, a pošast je odmah prestala.

Bilo kako bilo, pridržavamo li se ovog zahtjeva, pa uzmemo u obzir da naš dan traje otprilike 16 sati (8 sati spavamo), to bi značilo da bismo trebali svakih desetak minuta izgovoriti po jedan blagoslov.

Teško bi bilo nabrojati sve na čemu zahvaljujemo Stvoritelju, od onih najbrojnijih blagoslova prije, tijekom i nakon jela (za koje postoje posebno raspisane upute kada koji izgovoriti), niza blagoslova tijekom svake molitvene službe, pa do blagoslova za svaki trenutak i doživljaj, bilo da je riječ o osobnim dostignućima i radosnim događajima ili da govorimo o glazbi, ugodnim mirisima, cvjetanju voćki, nečem novom čemu smo svjedočili a što nas je začudilo… Da ne govorimo da postoje i blagoslovi koji bi vam mogli djelovati u najmanju ruku čudno, poput blagoslova vulkana, potresa ili pak uragana, a kojima zahvaljujemo Stvoritelju što ponovno pokazuje čuda stvaranja i svoju moć kojom ispunjava svijet. Dakle, nije pretjerano reći da postoji blagoslov doista za sve.

Ako se pak pitate je li moguće doći do 100 blagoslova dnevno - Baruh Hašem, i to je moguće uz malo volje. Uostalom, čak i ako niste religiozni, dobro je vježbati zahvalnost koja nam pomaže da prepoznamo sve ono dobro čime smo okruženi, kao i sve ono loše koje nas je sigurno nečemu naučilo.