Brojevi s važnom porukom: od 1 do 613

Ali čak i izvan ove ezoterične prakse, određeni su brojevi stekli značaj zahvaljujući svojoj prisutnosti u ključnim tekstovima i ritualima. Tako postoji i pjesma koja se pjeva pred kraj Pesah sedera (svečane večere za blagdan Pashu), „Ehad mi jodea“ (Tko poznaje Jednog?), koja katalogizira značaj brojeva od jedan do 13 u tradiciji.

Ali postoje mnogi drugi brojevi u kojima možemo pronaći značenje.

Jedan (1)

Za razliku od mnogih drugih religija, osobito u antičko doba, obilježje judaizma je monoteizam - vjera u jednog Boga. To je uvjerenje da je svemir stvoren i da njime upravlja jedinstveno, dobronamjerno božanstvo koje podupire židovski pogled da je svemir uređen i svrhovit.

Temeljna molitva Judaizma, Šema, koja se recitira dva puta dnevno, izjavljuje: „Čuj, Izraele, Gospodin je naš Bog, Gospodin je jedan“.

Dva (2)

Parovi se opetovano pojavljuju u različitim kontekstima, od životinja koje su dvije po dvije ulazile u Noinu arku, do dvije ploče s Deset zapovijedi. Tradicionalno je da se na početku Šabata i drugih židovskih praznika zapale dvije svijeće, a dvoje na stol stavi dvije hale (obredni kruh u obliku pletenice).

Tri (3)

Judaizam je započeo kao obiteljska religija koju su prakticirale tri generacije očeva i sinova (i njihovih obitelji) poznatih kao patrijarsi (praoci): Abraham, Izak i Jakov. Amida, središnja židovska molitva, obraća se židovskom Bogu kao Bogu ovo troje.

Osim toga, kalendarom židovskih praznika upravljaju tri hodočasnička festivala — Pesah, Šavuot i Sukot — koji oživljavaju iskonsku židovsku povijest, počevši od izlaska iz Egipta, nastavljajući se s objavom na Sinaju i, konačno, putovanjem kroz pustinju koje će voditi narod u obećanu zemlju.

Šema, dnevna židovska molitva, okružena je s tri blagoslova koji ocrtavaju kozmičku povijest koja se odvija u tri pokreta, počevši od stvaranja svijeta, nakon čega slijedi otkrivenje na Sinaju i konačno završava s otkupljenjem koje će dovesti do mesijanske ere.

U nekim zajednicama dječaci se po prvi puta šišaju u dobi od tri godine na ceremoniji poznatoj kao upšerin.

Konačno, židovski se narod klasično dijeli na tri skupine: svećenike (kohanim), levite i Izraelce. U mnogim sinagogama, pozivanje na čitanje Tore (alija) rezervirano je za članove ovih skupina, pri čemu kohanim uzimaju prvu aliju, leviti drugu, a Izraelci preostali alijot. Neki kažu da tri macot (množina od maca, naziv za beskvasni kruh) na pashalnom stolu predstavljaju ove tri skupine u Izraelu.

Četiri (4)

Osim što Judaizam ima tri praoca, on ima četiri pramajke: Saru, Rebeku, Rahelu i Leu.

I pashalna večera je poznata po četvorkama, od četiri čaše vina koje strukturiraju večer, do četiri pitanja.

Četiri je također broj koji se klasično smatra opisom osnovnog oblika svijeta, od četiri rijeke koje su tekle iz praiskonskog Edenskog vrta do četiri vjetra koji pušu u svakom od kardinalnih smjerova. Nebo i zemlja također su u starim židovskim tekstovima opisani svaki sa po četiri ugla.

Konačno, židovska odjeća s cicitom (ritualnim resama), uključujući talit koji se nosi preko odjeće i talit katan koji se nosi ispod odjeće, uvijek ima četiri ugla s posebnim resama.

Pet (5)

Tora je poznata kao petoknjižje, odnosno podijeljena je u pet knjiga, koje se ponekad nazivaju Humaš (od hebrejske riječi za pet) ili Pet mojsijevih knjiga.

Na talitu, židovskom obrednom molitvenom šalu, svaki od cicita (posebnih resa prišivenih na uglove), sastoji se od resa koje su povezane s po pet dvostrukih čvorova.

Konačno, riječ hamsa, naziv za popularan židovski talisman u obliku ruke, povezana je s hebrejskim nazivom broja pet jer ruka ima pet prstiju.

Sedam (7)

Sedam je možda jedan od najznačajnijih brojeva u judaizmu. Židovski tjedan traje sedam dana, jer je Bog stvorio svijet u šest dana, a sedmoga se je odmarao - hebrejska riječ za tjedan, šavua, izvedena je iz hebrejske riječi za sedam, ševa. Menora u drevnom Hramu također je predstavljala kreaciju sa sedam grana, po tri sa svake strane i jedna u sredini. Menora za Hanuku, odnosno hanukija s devet grana, napravljena je po uzoru na nju.

Broj sedam ne strukturira samo dnevni ciklus židovskog života, on je također dio židovskog godišnjeg poljoprivrednog ciklusa. Svake sedme godine, koja se naziva Šmita ili Šabatna godina, zemlja se ne obrađuje, već se ostavlja da se odmori. Samo su neki radovi dozvoljeni, poput košnje ili zaštite od korova, kako bi se spriječilo da na njoj rastu stabla i druge biljke.

Prema židovskoj tradiciji, postoji 613 micvot (zapovijedi) koje Židovi moraju slijediti, ali samo sedam je onih koje vrijede za ostale ljude. One se nazivaju sedam Noinih zakona.

Na židovskim vjenčanjima, sedam blagoslova (Ševa Brahot) recitira se nad mladenkom i mladoženjom ispod hupe (baldahina). Prema nekim običajima, mladenka sedam puta kruži oko mladoženje, a u drugima kruže sedam puta jedan oko drugoga.

Primjera za broj sedam ima više, od sedam imena za nebo, sedam imena za zemlju, sedam je generacija dijelilo Mojsija od Abrahama, veliki kralj David je bio sedmi sin u svojoj obitelji, Roš Hašana (židovska nova godina) nastupa prvoga dana sedmog mjeseca po židovskom kalendaru i drugi.

Osam (8)

Židovski dječaci se obrezuju osmog dana života u ceremoniji poznatoj kao Brit mila.

Deset (10)

Deset zapovijedi je dano na Sinaju. Osim toga, deset odraslih Židova mora sastaviti minjan, molitvenu grupu potrebnu za recitiranje određenih molitvi. A u židovskoj mističnoj tradiciji postoji deset sefirot ili emanacija Boga.

Dvanaest (12)

Drevni Izrael bio je podijeljen u 12 plemena, što odgovara dvanaestorici sinova trećeg patrijarha Jakova, a koji su bili predstavljeni s 12 dragih kamena na prsnom oklopu velikog svećenika.

Isto tako, godina je podijeljena na 12 mjeseci (osim prijestupne godine, u Judaizmu to je svaka sedma). Svaki dan i noć podijeljeni su na 12 sati, a postoji i 12 kuća zodijaka.

Trinaest (13)

Židovska tradicija drži da Bog ima 13 atributa milosrđa, koji se recitiraju tijekom molitve Selihot i velikih blagdana. Židovski mudrac Maimonides također je smatrao da postoji trinaest članaka židovske vjere, koji su kodificirani u molitvi Jigdal kojom popularno završavaju službe petkom navečer.

Prema židovskoj tradiciji, dječak postaje vjerski punoljetan kada navrši 13 godina i postane Bar Micva. Tada postaje odgovoran za izvršavanje zapovijedi. U nekim zajednicama djevojčice također postaju punoljetne (Bat Micva) s 13 godina, dok u drugima s 12 godina.

Osamnaest (18)

Gematrija je židovski običaj pripisivanja numeričke vrijednosti svakom slovu i zatim zbrajanja vrijednosti određenih riječi. Možda je najpoznatiji primjer da je brojčana vrijednost riječi hai, što znači život, 18. Osamnaest se stoga smatra sretnim židovskim brojem i Židovi često daju novčane darove u višekratnicima od osamnaest (npr. 18 ili 180 eura, dolara…).

Osim toga, središnja židovska molitva, Amida, poznata je kao Šmona Esre, što doslovno znači „osamnaest“. Naime, izvorno je bila sastavljena od 18 blagoslova. Danas ima 19 blagoslova, ali je naziv ostao isti.

Trideset šest (36)

Hasidska je ideja da svaka generacija čovječanstva ima 36 pravednika koji održavaju cijeli svijet, iako je njihov identitet nepoznat. Zbog njihove izvanredne dobrote i pobožnosti, svijet nije uništen. Ovih se 36 pravednika nazivaju cadikim nistarim (skriveni pravednici) ili lamed vavnici (od hebrejskih slova lamed i vav čija suma vrijednosti iznosi 36).

Četrdeset (40)

Četrdeset se često pojavljuje u židovskoj Bibliji, obično kao značajan vremenski raspon tijekom kojeg se događa neka radikalna transformacija. U priči o Noinoj arci, kiša nije stala 40 dana i noći. Da bi primio Toru, Mojsije je proveo 40 dana na Sinaju. A Izraelci su kažnjeni lutanjem po pustinji 40 godina sve dok cijela generacija koja je bila oslobođena iz Egipta nije pomrla, a nova bila spremna za ulazak u obećanu zemlju.

Četrdeset devet/pedeset (49/50)

Baš kao što sedam ima veliko značenje u Judaizmu, tako ga ima i broj sedam puta sedam. Između Pesaha i Šavuota, Židovi broje sedam puta po sedam tjedana ili 49 dana, razdoblje koje se naziva Omer. Sljedeći dan, 50., je Šavuot.

Slično tome, spomenuli smo Šmita, odnosno Šabatnu godinu tijekom koje se zemlja ne obrađuje. No nakon svakih sedam ciklusa Šmita, u 50. godini, Izraelci bi slavili Jovel, odnosno jubilarnu godinu. Tijekom te godine ne samo da je zemlji dopušteno mirovati, već su i robovi oslobođeni, dugovi oprošteni, a zemlja vraćena izvornim vlasnicima. Praksa je bila zamišljena kao svojevrsno „resetiranje“ društva.

Sedamdeset (70)

Prema židovskoj tradiciji, na svijetu postoji 70 nacija i 70 jezika. Dakle, 70 na neki način predstavlja cjelokupnost svijeta. Sanhedrin, najviši starožidovski sud, činilo je 70 mudraca. Sedamdeset se također smatra punim trajanjem ljudskog života i bio je broj godina dodijeljen kralju Davidu.

Stotinu i dvadeset (120)

Dok se 70 godina smatra punim životnim vijekom, židovska tradicija drži da je 120 godina najstarija dob kojoj se osoba može razumno nadati. To je godina u kojoj je Mojsije umro, a nerijetko Židovi na rođendane čestitaju jedni drugima "ad me'ah v'esrim" - do 120. godine!

Šeststo trinaest (613)

Prema drevnoj rabinskoj tradiciji, Tora sadrži 613 micvot, odnosno zapovijedi. Srednjovjekovni učenjak Maimonides popisao je svih 613 i primijetio da one uključuju 365 negativnih zapovijedi (stvari koje se ne smiju činiti), a koje odgovaraju 365 dana u solarnoj godini i 248 pozitivnih zapovijedi (koje treba činiti), a koje odgovaraju broju dijelova u ljudskom tijelu. Postoji židovska tradicija da šipak ima 613 sjemenki, što odgovara zapovijedima.

​Korišten izvor: MyJewishLearning.com