„Talmudska groznica“ u Južnoj Koreji: čime su to Židovi oduševili Korejce?

Južna Korea poznata je kao zemlja koja je opsjednuta obrazovanjem; prema podacima iz 2023. godine, čak 69,3% mladih u dobi od 25 do 34 godine ima završeno visoko obrazovanje (preddiplomske, diplomske i više strukovne programe), a kada se gleda ukupna populacija odraslih, oko 50% ljudi starijih od 25 godina ima diplomu. Rigorozni prijemni ispit za sveučilišta koji traje osam sati, suneung, smatra se svojevrsnim mjerilom nečijeg uspjeha i prediktorom karijere jer neuspjeh na tom ispitu može ozbiljno narušiti izglede za posao.

Južnokorejski roditelji izdvajaju visoke iznose za dodatno, privatno obrazovanje, pa djeca već od pete godine (njih 83%) pohađaju razne edukacijske programe. Takav pritisak stvara ogromne razine stresa, a škole i druge obrazovne institucije poznate su kao mjesta u kojima se satima uči, čita i pamti organizirano, sistematično i - u tišini. Ili je tako barem bilo do „talmudske groznice“.

Kako to Židovi uče?

Pa kakve veze uopće imaju Talmud i Židovi s Južnom Korejom? I to u zemlji u kojoj živi oko 52 milijuna stanovnika, a od kojih je svega oko 1000 Židova (i to uglavnom iseljenika, ponajviše sekularnih)? Fenomen popularnosti Talmuda u Južnoj Koreji privukao je značajnu međunarodnu pažnju 2011. godine, kada je veleposlanik Republike Koreje, Young-sam Ma, za izraelsku televiziju izjavio da svaka korejska obitelj ima barem jedan primjerak Talmuda. Bila je to zbunjujuća informacija i mnogi su se pitali o čemu je riječ, posebice ako je poznato da stanovnici Južne Koreje općenito nisu ni pretjerano religiozni (tek nešto više od 40% njih prakticira neki oblik vjere).

„Talmudska groznica“, kako danas često nazivaju taj fenomen, zapravo je započela 1970-ih kad je objavljena knjiga američkog rabina Marvina Tokayera „5.000 godina židovske mudrosti: Tajne Talmuda“. Knjiga je prevedena na japanski i prodana u više od milijun primjeraka, da bi kasnije bila prevedena na korejski i prodana u više od dva milijuna primjerka u Južnoj Koreji.

Tijekom narednih desetljeća, pojavile su se stotine korejskih verzija Talmuda, uglavnom proizašlih iz prijevoda i komentara na engleskom jeziku. One uključuju slikovnice za djecu, kao i deblje, ozbiljnije sveske za odrasle.

U Južnoj Koreji omiljene su i slikovnice s pričama iz Talmuda, Foto: Ibookpark.com

Korejci su bili opčinjeni pričama o ljubaznosti, istini i odlučnosti, no postojao je tu još jedan element više – usmjereni ka učenju, željeli su znati kako to Židovi rade? Kako je moguće da je među dobitnicima Nobelove nagrade čak 22% onih kojima je barem jedan roditelj Židov, a iz Južne Koreje su svega dvojica laureata (trojica ako im se pridoda Amerikanac rođen u Južnoj Koreji)?

Odgovor su pronašli u havruta metodi učenja koja se provodi u ješivama, tradicionalnim židovskim obrazovnim institucijama u kojima se podučava rabinska literatura, ponajprije Talmud.

Žestokim raspravama do znanja

Havrtua se provodi tako da učenici, grupirani u parove, međusobno raspravljaju i postavljaju pitanja na temelju drevnih rabinskih tekstova. Stoga je buka gotovo „zaštitni znak“ ješiva gdje se rasprave vode vrlo glasno i s puno žara, stječe se nerijetko dojam da se studenti žestoko svađaju. Takav oblik učenja recipročno je suprotan tišini i disciplini koje vladaju u korejskim učionicama.

Havruta naglašava interaktivno učenje kroz dijalog, postavljanje pitanja i zajedničko istraživanje značenja teksta. Iako se pretpostavlja da je havruta u obliku u kojem je poznajemo danas, postala dominantan način studiranja tek u posljednjih stotinu godina, grupno učenje oduvijek se je cijenilo, pa se tako, na primjer, i u Talmudu piše: „Formirajte [asu] mnoge skupine [kitot] i proučavajte Toru, jer se Tora stječe samo kroz proučavanje u skupini.“ (Berakhot 63b). Općenito je odavno prihvaćen stav da rasprava i dijalog poboljšavaju razumijevanje.

Brojne su prednosti havruta metode učenja, od toga da se postiže aktivno sudjelovanje učenika, razvija kritičko mišljenje kroz raspravu i analizu, povećani su motivacija i angažman učenika, pa do činjenice da se tako doprinosi izgradnji međuljudskih odnosa i vježba argumentirano raspravljanje te potiču suradnja, timski rad, odnosno zajedničko rješavanje problema.

Havruta u redovnom školstvu

„Korejci ne moraju oponašati židovske sustave vjerovanja,“ rekao je svojevremeno istraživač obrazovanja Seol Dong-Ju za Jerusalem Post, „ali moramo kopirati način na koji Židovi podučavaju svoju djecu.“

Rezultat „talmudske groznice“ su deseci privatnih institucija (takozvani hagwoni) s havruta-tematikom prilagođenom raznim uzrastima, od predškolske djece do odraslih. Neke koriste u svom programu korejske prijevode talmudskih tekstova, dok druge slijede potpuno sekularne kurikulume. Također se nastoji ovu metodu uvesti i u redovno školstvo, a tu su i neke predškolske ustanove koje su uvrstile priče iz Talmuda u svoj redovni kurikulum.

U našim je knjižnicama dostupan samo izbor tekstova iz Talmuda koje je preveo i bilješke napisao Eugen Werber. Drugih prijevoda, nažalost, nema, kao ni knjiga spomenutog rabina Marvina Tokayera. No zato se riznica temeljnih židovskih tekstova prevedenih na engleski jezik može naći i jednostavno pretraživati na Sefariji.