U Bosni i Hercegovini ova židovska knjiga ima jedan poseban status - postala je simbol jedinstva i slobode bosanskohercegovačkog naroda.

U Bosni i Hercegovini ova židovska knjiga ima jedan poseban status - postala je simbol jedinstva i slobode bosanskohercegovačkog naroda.

Sarajevska Hagada: čudesna knjiga stara 700 godina

U svijetu daleko poznatija nego u našim krajevima, barem u Lijepoj našoj, Sarajevska Hagada oduševljava generacije svojom ljepotom i daškom misterija kojim je obavijena njezina prošlost.

Možda ste imali prilike čitati izvrstan roman „Narod knjige“ australsko-američke spisateljice Geraldine Brooks čija je radnja izvrsno sljubila povijesne činjenice vezane uz veličanstvenu Sarajevsku Hagadu s maštovitom radnjom u stilu Da Vincijevog koda. Posjetite li pak Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu, sigurno ćete shvatiti gdje je pronašla inspiraciju spisateljica koja je još u mladosti konvertirala na Judaizam i koja je, kao novinarka Wall Street Journala, izvještavala o sukobima na Bliskom istoku, u Africi i na Balkanu (i za to je bila nagrađena).

Priča o izlasku iz Egipta

Hagada, što na hebrejskom znači „pričanje“, jest knjižica, odnosno pisani vodič za pashalnu večeru (Pesah seder) kojom počinje najveći židovski blagdan Pasha, a koji slavi izlazak izraelskog naroda iz Egipta. Hagada uključuje razne molitve, blagoslove, rituale, priče, pjesme, kao i upute o tome kako se točno seder treba odvijati. Osim onih Hagada priređenih za djecu, ta knjižica ne mora biti nimalo raskošna, barem ako je o ilustracijama riječ. Puno je važnija praktičnost jer se, zahvaljujući toj knjizi, osigurava red za stolom, odnosno poštivanje točnog redoslijeda obreda. Pa i riječ seder na hebrejskom jeziku znači – red.

Sarajevska Hagada posve sigurno je jedna od najpoznatijih, a možda i najljepših Hagada koja je preživjela niz stoljeća. Ispisana je na izbijeljenoj telećoj koži, a raskošne, pomalo kićaste ilustracije ostale su sačuvane zahvaljujući rijetkim mineralima koji su se koristili u to vrijeme. Riječ je o dugačkoj Hagadi koja uključuje i dodatne tekstove, no ilustracije su ono što zadivljuje, plijeni pažnju i golica maštu.  

Sjećanje na zlato i smrt

Ime Hagade je varljivo jer zapravo nije nastala u Sarajevu, već u Barceloni. Prema većini izvještaja, ova kultna Hagada napisana je 1350. godine, dakle, sredinom 14. stoljeća, u vrijeme izbijanja kuge u toj regiji. Iako je crna smrt odnijela živote i brojnih Židova, preplavila je Europu antisemitizmom. Širile su se, naime, ružne teorije zavjere i glasine da su za kugu krivi Židovi jer su navodno zatrovali bunare. Pogromi 1391. rezultirali su desetkovanjem židovske zajednice u Barceloni, katalonskom gradu koji je prije kuge bio važno središte vjerskog učenja.

Bogati Židovi u Španjolskoj u to su zlatno doba naručili dosta lijepih Hagada poput ove, no Sarajevska je ona koja je uspjela preživjeti. Mrlje od vina na njezinim stranicama dokazuju da sasvim sigurno nije služila samo kao ukras, već je aktivno korištena za svečanim stolom.

Sarajevska Hagada svakako je jedna od najstarijih sefardskih Hagada koje još postoje, a njene detaljne ilustracije krase rukom pisani tekstovi. Stil i ukrasi podsjećaju na neke kršćanske i muslimanske ilustracije iz srednjeg vijeka. To je zato što je ova Hagada ostatak zlatnog doba Španjolske prije progona Židova, razdoblja tijekom kojeg su postojali uzajamni utjecaji među religijama.

Od Španjolske do Sarajeva

Mogu se pročitati mišljenja da je Sarajevska Hagada možda bila dar za vjenčanje članova dviju poznatih obitelji, Šošan i Elzar, jer se njihovi grbovi: štit s rozetom/ružom (hebrejski - shoshan) i krilo (hebrejski - elazar) nalaze na stranici s grbom grada Barcelone.

No imena vlasnika, nažalost, nisu sačuvana, iako se prema bilješci iz same knjige može doznati da je promijenila vlasnika nakon progona Židova iz Španjolske 1492. g. U knjizi postoji još jedna rukom pisana bilješka iz 1609., a koja kaže da knjiga ne govori protiv crkve - to je vjerojatno bio zaključak inkvizicije nakon ispitivanja njezina sadržaja.

Tijekom 16. i 17. stoljeća, piše dr. sc. Mirsad Sijarić na stranicama Zemaljskog muzeja, knjiga se je nalazila u sjevernoj Italiji, što potvrđuju dvije kratke bilješke na njenim stranicama, a kada je i pod kojim okolnostima stigla u Bosnu, nije poznato.

Njezin pouzdan trag u povijesti ponovno se pojavljuje tek 1894. godine, kada je Hagadu kupio Zemaljski muzej od sarajevske sefardske obitelji Cohen, za iznos od 150 kruna.

Hagada skrivena u džamiji

Iz Sarajeva je poslana na analizu u Beč, odakle je nakon nekoliko godina vraćena uz određene peripetije. Dosljedno vlastitoj sudbini, Sarajevska Hagada ne nalazi trajni mir ni u muzejskoj kolekciji.

Prvih dana nakon ulaska njemačkih vojnih snaga u Sarajevo 1941. godine, njihove su vlasti od tadašnjeg ravnatelja Joze Petrovića zahtijevale predaju već dobro poznatog kožnog kodeksa. Petrović je, uz pomoć kustosa Derviša Korkuta, uspio ne udovoljiti ovom zahtjevu unatoč ogromnom riziku, a Hagada je sklonjena na sigurnije mjesto – prema, kažu, vjerodostojnim informacijama, u džamiju u jednom od muslimanskih sela na planini Bjelašnici, gdje je dočekala i kraj Drugog svjetskog rata.

Sljedeći pokušaj otuđenja, piše dr. sc. Sijarić, dogodio se pedesetih godina prošlog stoljeća, kada su ponovno radnici Zemaljskog muzeja BiH spriječili krađu, da bi joj prijetilo još jedno uništenje početkom opsade Sarajeva 1992. godine, kada se muzej našao na prvoj liniji obrane grada i doživio teška razaranja. Kasnije je do kraja rata bila skrivena u sefu Centralne banke BiH.

Bosanska Mona Lisa

Sve nedaće koje je proživjela Hagada ipak su ostavile traga. Nakon što je postalo jasno da rukopis zahtijeva hitnu restauraciju, Jakob Finci, predsjednik Židovske zajednice u Bosni, pokrenuo je akciju prikupljanja sredstava za njegovo spašavanje. Uspio je prikupiti novac za restauraciju, a početkom sadašnjeg tisućljeća u muzeju je posvećen poseban trezor u kojem je Hagada izložena zajedno s neprocjenjivim kršćanskim i muslimanskim dokumentima.

Zanimanje za Sarajevsku Hagadu nikada nije prestalo. Između ostalog, imala je širok utjecaj na židovsku umjetnost. Na primjer, izraelski slikar Arie Aroch uklopio je Hagadu u svoja djela. Magično je utjecala i na pop kulturu, uključujući spominjanje u ratnoj drami Michaela Winterbottoma, „Dobrodošli u Sarajevo“. Iz turističke perspektive, moglo bi se reći da je to “bosanska Mona Lisa” jer je Hagadom inspiriran suvremeni triler roman spomenut na početku, „Narod knjige“, a koji se smatra židovskim Da Vincijevim kodom.

Pa ipak, u Bosni i Hercegovini ima jedan poseban status – u tom heterogenom i sukobima iscrpljenom narodu, prepoznata je kao simbol njihova neuništivog jedinstva i slobode.