Cedaka: daleko više od dobročinstva

Najbliži prijevod riječi cedaka (heb. צדקה) je dobročinstvo ili milosrđe, a kada govorimo o Judaizmu, cedaka je jedna od najvažnijih zapovijedi (micvot) koje svatko mora poštovati, pa čak i oni koji su u potrebi. S obzirom na njezinu važnost i nemogućnost jasnog prijevoda, svakako zaslužuje malo šire objašnjenje.

Pošteno je i pravedno dijeliti

Naši mudraci nas uče da je svijet izgrađen na ljubaznosti, a cedaka je jedan korak dalje od tog učenja. Doslovno prevedeno kao „pravda“ ili „pravednost“, cedaka zapravo poručuje da dijeljenje onoga što imamo s drugima nije nešto posebno.

Drugim riječima, u judaizmu se davanje siromašnima ne smatra velikodušnim, plemenitim činom; to je jednostavno čin pravde i pravednosti, ispunjavanje dužnosti, davanje siromašnima onoga što im pripada. Naime, naš novac nije „naš“, kao ni bilo što drugo na ovom svijetu. On pripada Bogu, koji nam ga je ljubazno povjerio da činimo dobra djela, učinimo ovaj svijet boljim mjestom za život svih njegovih bića, pa je ispravno da ga raspodijelimo kako On to želi, dijeleći ga s Njegovom djecom u potrebi.

Kako daruju oni koji nemaju?

Davanje siromašnima dužnost je koju ne mogu zanemariti čak ni oni koji su sami u potrebi. Oni koji ovise o javnoj pomoći ili žive na rubu egzistencije mogu dati manje, ali ipak moraju dati u onoj mjeri u kojoj su sposobni, no nipošto toliko da postanu teret drugima, odnosno da dodatno ugroze svoju egzistenciju.

Pritom je važno naglasiti da se cedaka ne odnosi samo na darove u novcu. Dijeljenje vremena, znanja ili čak ljubazan osmijeh oblici su milosrđa. Koliko često nekome treba razgovor, savjet, rame za plakanje, pomoć u kući, topla riječ ili samo ljubaznost? Dakle, siromašniji mogu dati simbolične darove u novcu, dovoljna je tek pokoja kovanica, ali mogu ispuniti zapovijed u svojoj punini u mnogim drugim oblicima, kao i svatko od nas.  

Oprost od grijeha

Neki su mudraci rekli da je cedaka najviša od svih zapovijedi, jednaka svim drugim zapovijedima zajedno te da je osoba koja ne daje cedaku ekvivalent idolopokloniku. Iako to nije baš tako, time se jasno ilustrira značaj cedake u judaizmu.

Vrijedi istaknuti i to je da je cedaka jedno od tri djela koja omogućuju oprost od grijeha. Naime, nedavno smo proslavili Visoke blagdane (Roš Hašanu i Jom Kipur) tijekom kojih se, vjerujemo, odvija Božji sud nad svakim od nas za predstojeću godinu. Bog izriče presudu nad svima koji su sagriješili, no vjeruje se da pokajanje (tešuva), molitva (tefila) i cedaka mogu ublažiti presudu.

Na mnogo načina, cedaka je zamijenila nekadašnje žrtvovanje životinja u Hramu; davanje u dobrotvorne svrhe gotovo je instinktivan židovski odgovor na iskazivanje zahvalnosti Bogu, traženje oprosta ili kao molitva da usliši neku našu molbu.

Cedaka kutijice

U židovskim se domovima često nalaze cedaka kutijice (na jidišu se nazivaju puške; naravno, to nema nikakve veze s puškama na koje bismo mi mogli pomisliti).

Ove kutijice su izgledom slične kasicama za štednju, samo im je namjena drugačija. Njihova je osnovna svrha da se razvije „refleks“ svakodnevnog davanja te da se pritom prikupi novac za neko dobročinstvo. Dakle, ne štedimo da bismo imali više, već prikupljamo da bismo dali potrebitima.

Koliko i kome dajemo?

Nije striktno propisano koliko se mora dati, no standardna je praksa tradicionalnih Židova da daju barem deset posto od neto prihoda u dobrotvorne svrhe. Oni koji su izgubili člana obitelji doniraju u spomen na preminulog. Možda bi se moglo reći da je bolje dati čim više. Prema židovskoj tradiciji, duhovna korist od davanja siromašnima je toliko velika da prosjak zapravo čini uslugu davatelju dajući mu priliku za činjenje cedake.

Osim siromašnima, cedaka se često daje bolnicama, humanitarnim organizacijama, obrazovnim institucijama, sinagogama… I ne, iako ste možda pomislili da Židovi pomažu samo svojima, to nipošto nije pravilo i zapravo se vrlo često daruje ne-Židovima. Zanimljivo je u tom kontekstu spomenuti američku studiju koja je pokazala da je između 1995. i 2000. godine, od 5,3 milijarde dolara koje su donirali američki židovski mega-donatori (izraz koji se odnosi na one koji daruju 10 milijuna dolara ili više u jednoj godini), samo 318 milijuna dolara ili tek 6 %, otišlo u židovske svrhe, uključujući grupe za podršku izraelskim sveučilištima.

Postoje prioriteti koji nalažu da član obitelji u potrebi ima prednost nad potrebitima izvan obitelji, a prednost se daje i, primjerice, lokalnim humanitarnim organizacijama u odnosu na one u drugim zemljama. Kada je riječ o obitelji, vrijedi spomenuti i to da se cedakom smatra i briga o punoljetnoj djeci (ako nisu u mogućnosti sami se za sebe pobrinuti), kao i o starim i bolesnim članovima obitelji. Ipak, pritom treba naglasiti da Židovi imaju također obavezu izbjegavati potrebu za cedakom, što se odnosi i na odraslu djecu. Dakle, izbirljivost po pitanju posla nije izbor – svatko bi trebao prihvatiti bilo koji posao koji mu je dostupan, čak i ako smatra da je ispod njegove „razine“, kako bi izbjegao postati teret drugima.

Nije sramotno tražiti

Međutim, ako je osoba doista u potrebi i nema načina samostalno pribaviti novac, ne bi se trebala sramiti prihvatiti cedaklu. Nitko ne bi trebao biti preponosan da prihvati pomoć od drugih. Zapravo, smatra se prijestupom odbiti cedaku i ne smije se odbijanjem povrijediti onoga tko daje.

Smijemo li sumnjati u nečiju iskrenost?

Judaizam priznaje da mnogi ljudi koji traže pomoć nemaju istinsku potrebu. Zapravo, Talmud sugerira da je to dobra stvar: ako bi svi koji traže pomoć bili u stvarnoj potrebi, mi bismo bili podložni kazni (od Boga) zbog odbijanja bilo koga tko traži.

Postojanje prevara na neki način smanjuje našu odgovornost za nedavanje cedake baš svakome tko traži ako imamo, na primjer, neke legitimne sumnje u iskrenost prosjaka. Također, dopušteno je istražiti legitimnost dobrotvorne ustanove prije davanja donacije.

Razine cedake prema Rambamu

Nije svaka cedaka ista, odnosno, određene vrste smatraju se zaslužnijima od drugih. Rambam, odnosno Majmonides (sefardski rabin i filozof koji je postao jedan od najplodnijih i najutjecajnijih učenjaka Tore u srednjem vijeku) organizirao je razine cedake od najmanje do najviše zaslužnih.

• nerado davanje,
• davanje manje nego što biste trebali, ali s veseljem,
• davanje nakon što vas zamole,
• davanje prije nego što vas zamole,
• davanje kada ne znate identitet primatelja, ali primatelj zna vaš identitet,
• davanje kada znate identitet primatelja, ali primatelj ne zna vaš identitet,
• davanje pri kojem nijedna strana ne zna identitet druge,
• omogućavanje primatelju da postane samostalan.

Osnovne pouke o davanju cedake

Iz svega navedenog slijedi da je najviši oblik cedake osigurati primatelju samodostatnost. Možete li pomoći osobi u potrebi da se zaposli, odnosno da samostalno ostvaruje prihode, učinili ste puno.

Nitko ne bi trebao platiti svojim dostojanstvom tuđu pomoć. Zato je bolje dati anonimno. Slično tome, dajte prije nego što se od vas zatraži. Poštedite osobu neugodnosti da mora moliti, prepoznajte situaciju na vrijeme i nemojte je ignorirati.

Darujte s osmijehom i istinskom toplinom. Prema našim mudracima, kako dajete je važnije od toga koliko dajete.