Tu B'Av: dan ljubavi i jedan od najsretnijih dana u godini

Ako biste se zatekli u Izraelu negdje u kasno ljeto, mogla bi vas iznenaditi atmosfera slična Valentinovu. Posvuda srca, cvijeće, slatkiši i plišanci te razni drugi romantični pokloni, parovi na šetnji, večeri, vjenčanja i prigodni koncerti… Tada možete biti sigurni da je po židovskom kalendaru 15. av, dan koji je vrlo sretan i, kažu, vrlo tajnovit, a koji je s vremenom u Izraelu, pa i šire, preuzeo obrise dana zaljubljenih.    

Učenje Tore i ples u vinogradima

Kodeks židovskog zakona, Šulhan aruh, ne nalaže nikakvo obilježavanje ili običaje vezane uz 15. av, osim uputa da se tahanun, molitva kojom se ispovijedaju grijesi te traži božje milosrđe, kao i neki drugi detalji, izostave iz dnevnog rasporeda. Također ističe da treba intenzivnije proučavati Toru, budući da noći počinju biti sve dulje, a „noć je stvorena za učenje“.

Talmud nam govori da su u doba drevnih Hramova „kćeri jeruzalemske išle plesati u vinograde“ 15. ava, a „tko god nije imao ženu, otišao bi tamo“ pronaći sebi nevjestu. Bio je to festival provodadžija (posrednici u sklapanju brakova). Djevojke obučene u bijele haljine dozivale bi mladiće koji su ih gledali, govoreći: „ Mladiću, molim te, podigni oči i vidi koju ćeš izabrati sebi za ženu! Ne usmjeravajte svoje oči prema ljepoti, već usmjerite svoje oči prema dobroj obitelji“.

Ta godišnja svetkovina provodadžija također je označavala početak berbe grožđa u Izraelu. Čini se da je praksa plesanja u poljima - koja se je također događala na Jom Kipur - prestala nakon uništenja Drugog Hrama.

Po čemu je Tu B'Av poseban

Mišna (Taanit 4:8) opisuje Tu B'Av kao jedan od dva najsretnija dana u godini. Prema Mišni, poštovani židovski mudrac, Rabban Simeon (ili Šimon) ben Gamliel je izjavio: „Nije bilo tako radosnih dana za židovski narod kao što su 15. Av i Jom Kipur“.

Talmud (Taanit 30b) navodi da se Jom Kipur smatra radosnim zbog prilike da židovski narod primi oprost za grijehe. Međutim, specifična radost Tu B’Ava nije tako jasna, pa Talmud nudi nekoliko objašnjenja:

• Ukidanje ograničenja za sklapanje međuplemenskih brakova – naime, u početku su se naši preci suzdržavali od međuplemenskih brakova kako bi zadržali vlasništvo nad zemljom. To je promijenjeno u drugoj generaciji onih koji su ušli u Obećanu zemlju, na Tu B’Av. Ukidanje ovog ograničenja je značilo pomirenje i jedinstvo.
• Tu B’Av slavi i pomirenje s Benjaminovim plemenom. Naime u Tori (Suci 19-21), opisuje se užasan incident u kojem je silovana i ubijena konkubina. Za zločin su bili odgovorni pripadnici Benjaminovog plemena u gradu Givi. Obuzeti bijesom, ostalih 11 plemena tražilo je od vođa Benjaminovog plemena da se predaju krivci za zločin, a nakon što im je zahtjev bio odbijen, izbio je međuplemenski rat koji je gotovo uništio Benjaminovo pleme. Nakon toga su se zavjetovali da neće sklapati brakove s preživjelima iz tog plemena, no ta je zabrana ukinuta na Tu B'Av te dovela do konačnog pomirenja.
• Tu B’Av je označio i kraj božanske kazne zbog grijeha uhoda. Također se treba sjetiti Tore, odnosno 12 uhoda koje su Mojsije i Aaron poslali u zemlju Kanaan kako bi doznali više o životu ondje. Njih 10 od 12 se je vratilo s lošim utiscima o Kanaanu, poljuljalo vjeru naroda u zemlju koju im je Bog obećao te izazvalo paniku, pa je Bog odredio da cijela generacija koja je napustila Egipat neće ući u Obećanu zemlju, već će umrijeti u pustinji. Ta je uredba trajala 40 godina. Međutim, na Tu B'Av su oni koji su još bili živi shvatili su da više nisu pod ovom božanskom kaznom.

Oživljavanje ljubavi u 20. stoljeću

Nakon uništenja Hramova, ugasnuo je običaj plesanja u vinogradima, no Tu B'Av se je i dalje smatrao povoljnim datumom za vjenčanja.

Manji je preporod doživio tijekom Haskale (židovski prosvjetiteljski pokret u srednjoj i istočnoj Europi, osobito u Njemačkoj) u 19. stoljeću, da bi na samom početku 20. stoljeća proslave vratio u život Beit Jaakov (Kuća Jakovljeva), pokret koji je imao za cilj obrazovanje ortodoksnih židovskih djevojaka. Njegova je začetnica 1917. godine bila krojačica Sarah Schenirer iz Krakova. Članovi (primarno članice) ovog pokreta slavili su Tu B'Av odlazeći u šumu u blizini poljskog sela Skawa plešući i pjevajući, a to su opisivali kao „mistično“ iskustvo.

Godine 1912., u tadašnjoj osmanskoj Palestini, novine HaZvi (koje je objavio pionir oživljavanja hebrejskog jezika, Eliezer Ben-Jehuda) istaknule su jednotjednu proslavu Tu B’Ava ispunjenu balovima i svečanostima.

Pandan Valentinovu

S vremenom se je Tu B'Av razvio u praznik, manji festival kakvog poznajemo danas – iako nije blagdan u punom smislu te riječi, svakako je radostan dan u znaku ljubavi. A budući da ljubavi nikad dosta nije, mnogi Izraelci će ljubiti i 14. veljače.

Nažalost, ove je godine Tu B'Av bio zasjenjen ratom i pričama o partnerima koji i dalje čekaju na oslobađanje njihovih voljenih iz zatočeništva. Nadamo se da će se radost ovog dana s vremenom vratiti jer ipak, kaže stara latinska poslovica, ljubav pobjeđuje sve.