Muškarci s kovrčama: zašto neki Židovi imaju pejot?

Sigurno ste imali prilike negdje vidjeti (u medijima, ako već ne uživo) muškarce s duljim ili kraćim kovrčavim pramenovima sa svake strane lica, dok im je ostatak kose kratko podšišan. Da, sigurno već znate da je riječ o Židovima, no možda ne znate zašto nose takve čudne frizure?

Ti dugi zalisci koje se najčešće oblikuje u kovrče (ako već kosa sama po sebi nije prirodno kovrčava), imaju više naziva – pejot, pajes, pajos ili simanim (tako ih zovu jemenski Židovi). Iako bi ih, barem prema Tori, trebali nositi svi Židovi, danas se uglavnom mogu vidjeti kod muškaraca u hasidskim i to ponajviše ultraortodoksnim zajednicama.  

Što piše u Tori?

Objašnjenje za pejot nalazi se u Levitskom zakoniku (Vajikra) 19:27 „Ne zaokružujte kosu na rubovima svojih glava“ (u kršćanskoj Bibliji to su preveli kao „Ne zaokružujte kose na svojim sljepoočnicama“). I Talmud objašnjava da se pojam „rubovi” odnosi na kosu između ušiju i sljepoočnica. Dakle, „zaokruživanje rubova” značilo bi uklanjanje zalisaka tako da postoji ravna linija od čela do iza ušiju, a to Tora ne dozvoljava.

Razlog zabrane nije naveden, no poznato je da se odnosi samo na muškarce. U nekim se komentarima tumači da bi takva zabrana mogla imati veze s idolopoklonstvom jer su mnogi idolopoklonici običavali brijati kosu sa strane, pa se je ovom zabranom postiglo razlikovanje od njih. Ipak, većina smatra da je to naprosto jedna od onih zapovijedi koje nisu objašnjene, niti ih treba propitkivati, već treba učiniti onako kako je Bog tražio.

Dugi, kratki, kovrčavi ili ravni...

Duljine i stilovi pejot nisu striktno definirani, odnosno postoji neslaganje u mišljenjima. Njihova širina je više ili manje kod svih ista, odnosi se na punu širinu zaliska pa još malo iza uha, odnosno onog pramena koji prekriva sljepoočnicu i uho, dok su duljine vrlo različite.

Pejot je dopušteno skraćivati, no neki ih nikada ne šišaju. Po pitanju stila, tu je dopuštena sloboda, iako neke zajednice postavljaju određene norme. Tako će ih jedni stavljati iza uha, drugi će ih puštati da prirodno rastu neovisno o tome je li kosa ravna ili nije, treći će ih umatati u poznate kovrče…

Poginuli odbijajući šišanje

Kroz dugu povijest pejot su bili jedan od najuočljivijih simbola Židova po kojem su se jasno razlikovali od drugih te isticali svoj identitet. Nije bila rijetkost da se je muškarce pokušalo posramiti i poniziti prisiljavanjem ih da odrežu pejot te su mnogi poginuli odbijajući to učiniti. Danas većina Židova, posebice onih koji pripadaju reformnim zajednicama, ne nose pejot ili se pak drže određenog minimuma, pa su im zalisci tek malo dulji ili se naprosto spajaju sa bradom.

A puštanje brade da raste, odnosno zabrana njezina brijanja, pa i skraćivanja, propisana je u istom, već spomenutom retku Levitskog zakonika: „… i ne uništavaj rubove svoje brade“ („… ne šišajte okrajaka svoje brade“, kako je prevedeno u kršćanskoj Bibliji). Pa ipak, hoće li netko imati bradu ili ne, u današnje je vrijeme uglavnom diktirano modom, a ne vjerom.