Jom Kipur: dan kada Bog donosi konačnu presudu za svakog od nas

Prema vjerovanju, na Roš Hašanu se naša imena upisuju u tri knjige: jedna je za potpuno zle ljude (Knjiga smrti), druga za potpuno pravedne ljude (Knjiga života), a treća je za one „u sredini“. Potpuno pravedni ljudi odmah su upisani i zapečaćeni za život, dok su potpuno opaki ljudi odmah upisani i zapečaćeni za smrt. No onima u sredini presuda je suspendirana do Jom Kipura. Ako to zasluže, bit će zapečaćeni za život, a ako ne, zapisani su i zapečaćeni za smrt.

Drugim riječima, na Jom Kipur Bog donosi konačnu presudu o tome tko će živjeti, a tko umrijeti u godini koja je pred nama. Jom Kipur ujedno je i posljednja prilika tijekom koje možemo „uložiti žalbu“, a to činimo kroz pokajanje za svoje grijehe prema Bogu i iskupljenje. A kada je riječ o grijesima koje smo učinili prema drugim osobama, prije Jom Kipura trebamo tražiti pomirenje s tom osobom, ispravljajući, ako je moguće, nepravde koje smo prema njoj učinili.

Sve je počelo sa zlatnim teletom…

Povijest Jom Kipura opisana je u Tori, u Levitskom zakoniku. Samo nekoliko mjeseci nakon što je izraelski narod napustio Egipat, sagriješili su štovanjem zlatnog teleta dok je Mojsije bio na Sinaju. Stoga se je on ponovno uspeo na planinu i molio se Bogu da im oprosti. Nakon dva 40-dnevna boravka na Sinaju, stečena je puna Božja naklonost. Dan kada je Mojsije sišao s planine (10. tišreja prema židovskom kalendaru) trebao je zauvijek biti zapamćen kao Dan pomirenja - Jom Kipur.

Nakon toga su naši preci izgradili Svetište u pustinji, Tabernakul, odnosno prijenosni dom za Boga. Tabernakul je bio središte za molitve i žrtvene darove. Služba u Svetištu imala je svoj vrhunac na Jom Kipur, kada bi Veliki svećenik obavljao posebno propisane obrede za taj dan.

Najznačajniji događaji ove službe uključivali su prinošenje mirisne žrtve paljenice u Svetinji nad svetinjama (poseban prostor u Tabernakulu gdje se je nalazio zavjetni kovčeg) i lutriju s dva jarca – naime, Veliki bi svećenik ždrijebom odabrao dva jarca, od kojih je jedan bio bi žrtvovan Bogu kao pomirbena žrtva, dok bi drugi, poznat kao „jarac za Azazela“, bio simbolično opterećen grijesima naroda i poslan u pustinju. Taj obred simbolizirao je očišćenje naroda od grijeha te je nastavljen i u doba Svetog Hrama.  Također, na Jom Kipur bio je običaj da se Veliki svećenik uranja u mikve, nakon čega ne bi oblačio svoju uobičajenu raskošnu odjeću, već jednostavnu bijelu halju koja je simbolizirala čistoću.

Ova praksa postojala je stotinama godina, kroz doba prvog, a potom i drugog Hrama u Jeruzalemu. Židovi iz svih krajeva hodočastili bi u Jeruzalem kako bi sudjelovali u službi i dobili oprost za cijeli narod. Po uništenju i drugog hrama (70. g. n. e.), služba na Jom Kipur se je nastavila. No, umjesto da Veliki svećenik prinosi žrtve u Jeruzalemu, svaki pojedini Židov obavlja službu u hramu svog srca.

Kako se danas obilježava Jom Kipur?

Jom Kipur je dan strogog, 25-satnog posta (uključuje i suzdržavanje od vode) koji počinje prije zalaska sunca uoči Jom Kipura te završava sutradan nakon što padne noć, a također se ne smije obavljati nikakav posao. Uoči Jom Kipura mnogi će se muškarci uroniti u mikve, a također se daju dodatni novčani prilozi.

Neposredno prije paljenja blagdanskih svijeća i početka posta, vjernici se obično okupljaju na kasnom ručku, poznatom kao seudat mafseket, a pri čijoj pripremi se pazi da jela budu zasitna, no također ne previše začinjena (kako bi se olakšao post). U nekim se zajednicama održava i rani popodnevni ručak. Prije posta je također običaj da se djeci daje svećenički blagoslov.

Talmud navodi i dodatna ograničenja koja su manje poznata: pranje i kupanje, mazanje tijela (kozmetikom, dezodoransima itd.), nošenje kožne obuće (ortodoksni Židovi rutinski nose platnene tenisice, japanke ili čak Crocsice ispod svoje odjeće na Jom Kipur), a zabranjeno je i upuštanje u seksualne odnose.

Kao i uvijek, bilo koje od ovih ograničenja može se ukinuti ako je riječ o prijetnji životu ili zdravlju. Zapravo, djeci mlađoj od devet godina i rodiljama (od početka trudova do tri dana nakon rođenja) nije dopušteno postiti, čak i ako to žele. Starijoj djeci i ženama od trećeg do sedmog dana nakon poroda dozvoljeno je postiti, ali im je dozvoljeno i prekinuti post ako osjete potrebu za tim. Osobe s drugim bolestima trebaju se obratiti liječniku i rabinu za savjet.

Najveći dio blagdana vjernici provode u sinagogi, u molitvi. U ortodoksnim sinagogama službe počinju rano ujutro (8 ili 9 sati) i traju oko pet sati. Nakon toga se često odlazi kući na odmor te se vjernici vraćaju oko 17 ili 18 sati na popodnevnu i večernju službu, koja traje do mraka. Službe završavaju u sumrak, puhanjem u šofar, nakon čega u mnogim zajednicama slijede pobjedonosno pjevanje i ples oko sinagoge.

Običaj je da se na blagdan nosi bijelo, što simbolizira čistoću i podsjeća na obećanje da će naši grijesi biti bijeli kao snijeg (Iz 1,18). Neki ljudi nose takozvani kitel, odnosno bijelu halju u kojoj se pokapaju mrtvi (ovo obično nosi rabin, ali i neki drugi).

Kol Nidrei i šofar

U večernjoj molitvenoj službi (maariv) koja nas uvodi u Jom Kipur, centralno mjesto pripada molitvi Kol Nidrei. Ona ima poseban značaj jer poništava sve zavjete, prisege i obećanja koja su možda donesena tijekom godine, ali se iz različitih razloga nisu mogla ispuniti. Ima vrlo emotivnu notu jer naglašava ljudsku nesavršenost i potrebu za oprostom, kako od Boga, tako i od drugih. Kol Nidrei je molitva za koju se pretpostavlja da je nastala u srednjem vijeku, vjerojatno kao odgovor na situacije u kojima su Židovi bili prisiljeni davati prisege koje nisu mogli ili željeli ispuniti. Iako tekst molitve ne spominje direktno grijehe, Kol Nidrei služi kao uvod u Jom Kipur i njegov fokus na pokajanje i pomirenje.

Općenito, kao što je i spomenuto, vjernici će većinu dana provesti u sinagogi gdje se održavaju jutarnja (šaharit), dodatna (musaf) i popodnevna molitvena služba (minha). Pri zalasku sunca slijedi i završna molitvena služba (neilah) praćena puhanjem u šofar, a kojom se označava kraj suđenja i „zatvaranje nebeskih vrata“.

Prazne ulice Izraela

Jom Kipur obilježavaju nerijetko čak i oni Židovi koji i nisu pretjerano religiozni, pa su tako poznate i scene iz Izraela gdje su ulice tijekom Jom Kipura sasvim puste. Prometnicama, koje su uobičajeno krcate vozilima, toga se dana voze tek malobrojni biciklisti, a mogu se vidjeti i šetači.

Nažalost, svake godine izraelska hitna pomoć (Magen David Adom, odnosno MDA) objavljuje i podatke o povećanom broju intervencija, bilo zbog dehidracije uslijed strogog posta i nesvjestice, bilo zbog prometnih nesreća – naime, nije rijetkost da oni koji ne poštuju blagdan koriste prazne ulice kao poligon za divljanje. S ciljem prevencije zdravstvenih posljedica, danima prije Jom Kipura objavljuju se liječnički savjeti za siguran post.