Kućište mezuze može biti različitih dimenzija i oblika, Foto:

Kućište mezuze može biti različitih dimenzija i oblika

Mezuza: svakodnevni podsjetnik na savez s Bogom

Postavljanje mezuza na vrata židovskih domova je drevni običaj; vjeruje se da se mezuze koriste više od 3.000 godina iako nisu uvijek bile u obliku u kojem ih poznajemo danas, kao zatvorene kutijice s pergamentom.

Ako ste se zatekli u židovskim četvrtima ili prolazeći ulicom na dovratku ulaza u neku kuću ugledali duguljastu kutijicu, možda vas zanima o čemu je riječ. Mezuza, kako se ta kutijica zove, je siguran znak da ovdje žive Židovi. Možda ste ih i vidjeli kako simbolično poljube prste i dodiruju mezuzu pri ulasku ili izlasku – tada možete biti sigurni i da su religiozni.

Drevna praksa

O čemu je riječ, kakve su to kutijice? S jedne strane, mezuza je naziv za pergament ili klaf na kojem su upisani stihovi iz Tore, iz Devarim (Ponovljeni zakon) 6:4-9, 11:13-21. No naziv se također odnosi na kućište ili kutiju u kojoj je pergament zatvoren.

Postavljanje mezuza na vrata židovskih domova je drevni običaj, vjeruje se da se mezuze koriste više od 3.000 godina iako nisu uvijek bile u obliku u kojem ih poznajemo danas, kao zatvorene kutijice s pergamentom. Najraniji arheološki dokazi koji bi se mogli povezati s praksom postavljanja mezuza uključuju natpise i svitke sličnog sadržaja koji su pronađeni u starim židovskim naseljima. Na primjer, u ruševinama iz razdoblja Drugog Hrama (516. pr. n. e. – 70. g.) postoje naznake da su Židovi postavljali svete tekstove na vrata svojih domova. Tekstovi su obično sadržavali dijelove Šema molitve, što se i danas nalazi na pergamentu u mezuzi.

Najstarija sačuvana mezuza potječe iz srednjeg vijeka, točnije iz 12. stoljeća, s područja Egipta. Pergamenti poput onih koji se koriste u mezuzama obično su vrlo krhki i podložni oštećenju, pa je izuzetna rijetkost pronaći mezuzu koja je očuvana kroz više stoljeća. Ovaj primjerak pronađen je u 19. stoljeću među artefaktima „Kairske genize“, zbirke židovskih rukopisa otkrivenih u sinagogi Ben Ezra u Kairu.

Čemu mezuza služi?

Moglo bi se reći da mezuza ima nekoliko „funkcija“. Ona nas pri svakom ulasku ili izlasku podsjeća na savez s Bogom, a služi i kao znak svim gostima da je riječ o židovskom kućanstvu koje djeluje prema posebnom skupu pravila, rituala i vjerovanja. U ortodoksnim krugovima se ističe i njezina zaštitna uloga iako je takvo uvjerenje nerijetko na udaru kritika progresivnih struja koje takvo vjerovanje smatraju praznovjerjem naglašavajući da mezuza nije amajlija.

Pa ipak, neovisno o stavu, mezuze će se postaviti ne samo na dovratke ulaznih vrata, već i gotovo svih vrata u stanu ili kući.  

Pravila koja se poštuju

Stihove na pergamentu ručno ispisuje košer pisar, čime se misli na osobu koja poštuje Halahu (židovski zakon) i koja je kvalificirana za taj zadatak. Klaf se uvija s lijeva na desno tako da se pri odmotavanju prve riječi i pojavljuju prve.

Kada je riječ o kutijici, odnosno kućištu, tu nema posebnih zahtjeva te se mogu prilagoditi svačijem ukusu i želji. Tako ima većih, manjih, ručno ili tvornički izrađenih, prozirnih, bogato ukrašenih, elegantnih, u raznim bojama i od raznih materijala. Bitno je samo da kućište nije zapečaćeno jer se u razdoblju od sedam godina mezuza treba otvoriti kako bi se provjerilo nisu li neka slova izblijedila ili su oštećena. U slučaju da jesu, mezuza se treba promijeniti, odnosno treba staviti novi pergament.

Postavljanje i uklanjanje mezuze

Mezuze se, kao što je spomenuto, postavljaju na dovratnike svih vrata u stambenom prostoru, osim na  kupaonice, ormare, kotlovnice ili praonice. U slučaju da nismo sigurni treba li na neki dovratnik postaviti mezuzu ili ne (primjerice, u slučaju da neka soba ima dvoja vrata), trebalo bi se savjetovati s rabinom.

Mezuze se pričvršćuju na desni dovratnik kada se ulazi u prostor. Dakle, kada ulazite u kuću ili sobu, mezuza treba biti s desne strane, otprilike u visini očiju (osobe visoke oko 1,80 m). Ako je ikako moguće, mora se postaviti nakošeno (ako nije, tada se postavlja uspravno) i to na način da je donji dio mezuze usmjeren prema onome tko ulazi. Bila nakošena ili uspravna, treba se pričvrstiti na dva mjesta tako da čvrsto stoji, kako ne bi slučajno otpala. Naravno, pri postavljanju se ne smije nimalo oštetiti pergament. Pri postavljanju se svaki puta izgovara kratki blagoslov: „Blagoslovljen si Ti, Gospodine, Bože naš, Kralju svemira, koji si nas posvetio Svojim zapovijedima i zapovjedio nam pričvrstiti mezuzu“.

O čemu treba misliti pri selidbi

Ako se useljavamo u novi dom, mezuze bi trebalo čim prije postaviti – u Izraelu se traži da se postave odmah pri useljenju, a izvan Izraela rok za postavljanje je mjesec dana od useljenja. Mezuze se ne treba postavljati u prostore gdje privremeno boravimo (kraće od mjesec dana), kao ni u poslovne prostore. Studenti koji su u podstanarstvu ili u studentskom domu, trebali bi imati mezuzu.

U slučaju da se iseljavamo i znamo da će u taj prostor doći živjeti Židovi, mezuze se ne uklanjaju – možemo, na primjer, uzeti kućište ako nam je vrijedno, a pergament ostaje i stavlja se u drugo kućište. No ako se zna da su novi stanari ne-Židovi, mezuze se trebaju ukloniti kako ih se ne bi uništilo ili bacilo.