Šofar, jabuke, med i nar – prepoznatljivi simboli židovske Nove godine

Bliži nam se Nova godina! Ne, ne 2025., iako ni ona nije daleko, već 5785. godina prema židovskom kalendaru. Blagdan Roš Hašana obilježava spomen na završetak Božjeg stvaranja svijeta, točnije, na šesti dan kada je Bog stvorio čovjeka.

Roš Hašana se slavi tijekom prva dva dana židovskog mjeseca tišrija, što prema gregorijanskom kalendaru obično bude krajem rujna ili u listopadu. Nazivamo i dan puhanja (u rog), odnosno Jom Teruah – toga biste dana, zateknete li se u sinagogi, imali prilike čuti intenzivno puhanje u šofar, odnosno ovnujski rog.

Roš Hašanom počinje i razdoblje od deset dana poznatih pod nazivom Jamim Noraim, odnosno Dani strahopoštovanja, a koji završavaju na Jom Kipur (Dan pomirenja). Odvijat će se tada božansko suđenje svakome od nas, a presuda za sljedeću godinu bit će donesena i zapečaćena u Knjizi života na Jom Kipur. Vjernici se kaju za svoje grijehe, nadajući se oprostu i milosti Suca koji odlučuje tko će živjeti, a kome je vrijeme na ovom svijetu odbrojeno.

Dok jedni drugima Novu godinu najčešće čestitamo riječima „Šana tova“ (dobra godina) ili „Šana tova umetuka“ (dobra i slatka godina), religiozni Židovi koriste i pozdrave „Ketiva vehatima tova“ (dobar upis i pečat - što se odnosi na pečat u Knjizi života) te „LeŠana tova tikatevu ve tihatemu“ (Neka vam bude upisana i zapečaćena dobra godina).

Postoje razni običaji vezani uz Roš Hašanu, no gotovo svima je zajedničko spomenuto puhanje u šofar, dok na blagdanskom stolu dominiraju jabuke, nar i med, prepoznatljivi simboli židovske nove godine.

Zašto pušemo u šofar?

Svaki Židov za Roš Hašanu bi trebao poslušati šofar, to je velika micva. U šofar se počinje svakodnevno puhati već na početku židovskog mjeseca elula koji je posljednji u godini, služeći u našoj duhovnoj pripremi.

Postoje stotine objašnjenja zašto je tome tako, a svakako treba spomenuti da se šofar izričito spominje više puta u Tori. U njega su puhali ratnici koji su išli u bitku, kao i oni koji su obilježavali jubilarnu godinu. Izraelski narod čuo je zvukove roga kada je primio Deset zapovijedi na Sinaju. Šofar je podsjetnik na naš savez sklopljen s Bogom, on nas poziva na buđenje, na pokajanje, budi našu čežnju da budemo bliži Stvoritelju…

Ipak, Tora ne precizira jasno zašto trebamo puhati u šofar na Roš Hašanu, a 10 je razloga ponudio rabin Saadia Gaon, veliki talmudski učenjak, židovski filozof i nadahnuti vođa koji je živio na prijelazu iz 9. u 10. stoljeće n.e.:

• Na Roš Hašanu krunimo Boga za kralja svijeta, a trubljom se pozdravljaju i najavljuju kraljevi.
• Prodorni zvuk šofara služi kako bi probudio uspavane duše koje su postale samozadovoljne.
• Podsjeća nas na primitak Tore na Sinaju.
• Odjekuje vapajima proroka koji su poticali Izrael da se popravi te vrati Bogu i njegovim zapovijedima.
• Podsjeća nas na ratne pokliče naših neprijatelja kada su provalili u hram u Jeruzalemu i uništili ga.
• Napravljen od ovnujskog roga, šofar podsjeća na Abrahamovu spremnost da žrtvuje sina Izaka.
• Njegov nas glasan, prodoran zvuk čini poniznima te nas ispunjava strahopoštovanjem pred Bogom.
• Nagovještava sudnji dan koji prorok opisuje kao „dan šofara i uzbune protiv utvrđenih gradova i protiv visokih kula.”
• Daje nam nadu, odražavajući zvuk „velikog šofara“ koji će dozvati židovski narod raspršen po svim krajevima svijeta u vrijeme dolaska Mošijaha.
• Podsjeća nas na uskrsnuće o kojem čitamo, „stanovnici zemlje… šofar se oglasi, vi ćete čuti."

Jabuke i med

Na blagdanskom stolu naći će se zdjelice s medom i kriške jabuka koje ćemo tijekom večere umakati u med. Med je simbol nade da će slatkoća obilježiti život Židova u idućoj godini. Također, spomenimo i specifičnost meda kada je riječ o košeru – iako pčela nije košer, med kojeg je ona proizvela, jest. Tako je to svojevrstan znak, skrivena poruka da čak i ako mi „nismo košer“, molitve s naših usana mogu biti prihvaćene kao čiste.

U židovskoj tradiciji jabuke su cijenjene zbog svoje ljekovite moći, kao i zbog svoje slatkoće – eto odličnog simbola zdravlja i slatkoće za godinu koja je pred nama. Osim toga, običaj je na Roš Hašanu poslužiti voće koje još niste probali tijekom prošle godine. To je možda malo teško shvatiti iz današnje perspektive kada je gotovo sve dostupno tijekom cijele godine. No u stara vremena su prve jabuke dolazile na stolove upravo u ovo doba godine (još uvijek u školama djeca uče da su jabuke, uz kruške i šljive poznati simboli jeseni).

Na prvi Šabat u Novoj godini dopušteno je i prvi komad otkinut od hale (šabatnog kruha), a koji se uobičajeno tijekom obreda utapkava u sol, umočiti u med - ipak težimo slatkoj godini punoj radosti, a ne slanoj, natopljenoj suzama.

Nar

Šipak, točnije nar, jedan je od sedam plodova zemlje Izraela (šivat haminim). No kada je riječ o Roš Hašani, pripada mu posebno mjesto na listi simbola iz više razloga.

Jeste li ikada pokušali prebrojati zrna u jednom naru? A sigurno ste barem jednom iskoristili uzrečicu da je nešto puno „kao što je šipak pun koštica“. Prema tradicionalnom vjerovanju, iako priznajemo da ga nismo provjeravali, svaki nar ima 613 koštica, odnosno sjemenki, upravo toliko koliko je i micvot (zapovijedi) iz Tore. Stoga se na Roš Hašanu Židovi mole da u nadolazećoj godini ispunjavaju čim više micvot, kao što je i nar pun sjemenki.

Nar je zbog takve strukture i simbol plodnosti, obilja i prosperiteta, svega onog što bismo mogli poželjeti u godini koja je pred nama. A tu je i molitva za zasluge, odnosno na Roš Hašanu molimo da su nam dobra djela brojna poput sjemenki nara.

Šana tova umetuka! Neka vam je dobra i slatka 5785. godina!