Židove s razlogom zovu Narod knjige, Ilustracija: Židovski forum/AI

Židove s razlogom zovu Narod knjige, Ilustracija: Židovski forum/AI

Od Tore do Talmuda: knjige koje oblikuju judaizam

Upoznajte najvažnije svete tekstove, rabinska djela i kodekse židovskog zakona koji su kroz stoljeća oblikovali vjeru, tradiciju i svakodnevni život Židova

Židovska tradicija temelji se na svetim tekstovima, njihovom tumačenju i predaji koja se prenosila s generacije na generaciju. Ti tekstovi ne predstavljaju samo vjersku literaturu, nego temelj židovskog identiteta, zakona, etike, običaja, molitve i svakodnevnog života.

Među najvažnijim djelima nalaze se Tora, Tanah, Mišna, Talmud te kasniji kodeksi židovskog zakona, poput Mišne Tore i Šulhan Aruha. Važno mjesto zauzima i sidur, židovski molitvenik, koji sadrži molitve i liturgiju.

Pisana i Oralna Tora

Temelj judaizma čine Pisana i Oralna Tora, a prema tradiciji obje je Mojsije primio od Boga na Sinaju. Dok se u kršćanstvu često posebno ističe primanje Deset zapovijedi, židovsko razumijevanje sinajske objave obuhvaća Toru u njezinoj cjelini – Pet knjiga Mojsijevih, kao i Oralnu Toru. Mojsije se, doduše, nije spustio sa Sinaja s ispisanim svitkom, već je Božansku objavu zapisivao tijekom života. Sjećanje na taj dan kada je narod Izraela primio Toru sadržano je u obilježavanju blagdana Šavuot.

Pisana Tora (Tora šebihtav) obuhvaća Pet knjiga Mojsijevih, dok Oralna Tora (Tora šebe'al pe) obuhvaća usmenu tradiciju, tumačenja i objašnjenja koja razrađuju značenje zapovijedi iz Pisane Tore te njihovu praktičnu primjenu u svakodnevnom životu. Primjer je zapovijed o svetkovanju Šabata – dok Pisana Tora samo propisuje obavezu njegova svetkovanja, Oralna Tora razrađuje što ta zapovijed točno znači u praksi. Njome se objašnjava koje su aktivnosti zabranjene i kako se Šabat obilježava u svakodnevnom životu.

Oralna Tora, kao što i naziv govori, nije bila pisana, već se stoljećima prenosila s učitelja na učenika i s generacije na generaciju. S vremenom su njezini dijelovi zapisani i sustavno uređeni, a među najvažnijim ranim zapisima nalazi se Mišna, koja je postala temelj za daljnji razvoj rabinske literature i Talmuda.

Tora – Pet knjiga Mojsijevih

Pisana Tora ili, jednostavno, Tora (תורה) je najvažniji i najsvetiji tekst judaizma. Naziva se i Petoknjižje, odnosno Pentateuh (od grčke riječi koja označava pet knjiga), jer se sastoji od pet knjiga Mojsijevih. U židovskoj tradiciji za njih se koristi i naziv Humaš (חומש), što doslovno znači „pet knjiga”. Riječ Tora se često prevodi kao „zakon”, ali njezino značenje je puno dublje jer obuhvaća i etiku te općenito smjernice za način života. Ona je sinteza sjećanja te putokaz po kojem bi Židovi trebali živjeti.

Kao što je spomenuto, Tora se sastoji od pet knjiga koje se na hebrejskom nazivaju Humaš (חומש) što doslovno znači „pet knjiga”. To su:

  • Berešit (בראשית) – Postanak. Govori o stvaranju svijeta, prvim ljudima, Noi i potopu te o patrijarsima Abrahamu, Izaku i Jakovu i njihovim obiteljima.
  • Šemot (שמות) – Izlazak. Opisuje život Izraelaca u Egiptu, Mojsijevo poslanje, izlazak iz Egipta, primanje Tore na Sinaju i početak oblikovanja izraelskog naroda.
  • Vajikra (ויקרא) – Levitski zakonik. Sadrži propise o žrtvama, svećeničkoj službi, ritualnoj čistoći, svetosti i različitim zapovijedima koje uređuju vjerski i svakodnevni život.
  • Bamidbar (במדבר) – Brojevi. Opisuje putovanje Izraelaca kroz pustinju, njihova iskušenja, pobune i pripreme za ulazak u Obećanu zemlju.
  • Devarim (דברים) – Ponovljeni zakon. Sadrži Mojsijeve završne govore izraelskom narodu prije ulaska u zemlju, ponavljanje i dodatno pojašnjenje brojnih zapovijedi te Mojsijev oproštaj i smrt.

Iz Tore je izvedeno i 613 micvot (zapovijedi) koje spominje židovska tradicija. Talmud navodi da se zapovijedi dijele na 248 pozitivnih zapovijedi i 365 zabrana. Rabinski učenjaci pokušavali su ih tijekom povijesti u više navrata sustavno popisati, a jedan od najpoznatijih takvih popisa sastavio je Rambam (Maimonides) u djelu Sefer HaMicvot.

Pisana Tora ili, jednostavno, Tora (תורה) je najvažniji i najsvetiji tekst judaizma, Foto: Wikimedia

Pisana Tora ili, jednostavno, Tora (תורה) je najvažniji i najsvetiji tekst judaizma, Foto: Wikimedia

Tanah – židovska Biblija

Tanah (תנ״ך) je naziv za zbirku hebrejskih svetih spisa. Naziv je akronim sastavljen od početnih slova triju dijelova:

  • Tora (תורה) – Pet knjiga Mojsijevih
  • Neviim (נביאים) – Proroci
  • Ketuvim (כתובים) – Spisi

Tanah sadrži ukupno 24 knjige. Tu možemo i spomenuti da je upravo Tanah ono što će kršćanstvo kasnije preuzeti kao Stari zavjet. Naime, nerijetko se može čuti da je Stari zavjet Tora, no vidljivo je da su tu i ostale knjige. Pritom se u kršćanskoj Bibliji neke od tih knjiga broje zasebno, pa je broj knjiga u Starom zavjetu veći u odnosu na Tanah.

Neviim obuhvaća povijesne i proročke knjige koje govore o izraelskom narodu, njegovim kraljevima, prorocima, duhovnim izazovima i odnosu s Bogom.

Ketuvim pak obuhvaća različite književne vrste – psalme, mudrosti, povijesne zapise i druge tekstove. Među najpoznatijim knjigama Ketuvima nalaze se Tehilim (Psalmi), zbirka od 150 psalama i molitvenih pjesama tradicionalno povezanih s kraljem Davidom. Iako se David smatra njihovim glavnim autorom i sastavljačem, u zbirci se nalaze i tekstovi drugih autora.

Mišna – zapis Oralne Tore

Mišna (משנה) je svakako jedno od najvažnijih djela rabinske literature te jedan od ključnih pisanih zapisa Oralne Tore. Sastavljena je i redigirana pod vodstvom rabina Jehude HaNasija, poznatog i kao Rabenu Hakadoš, približno krajem 2. i početkom 3. stoljeća.

Mišna sustavno organizira velik broj rabinskih učenja, zakonskih rasprava i tradicija koje su se prije nje prenosile usmenim putem. Iako ne sadrži cijelu Oralu Toru, riječ je o jednoj od najvažnijih i temeljnih pisanih zbirki.

Podijeljena je u šest glavnih redova (sedarim):

  • Zeraim – poljoprivredni propisi i zapovijedi povezane s izraelskom zemljom, uz traktat o molitvi
  • Moed – Šabat, blagdani i posebni dani
  • Našim – brak, razvod i obiteljski odnosi
  • Nezikin – građansko pravo, štete, financijski odnosi i sudski postupci
  • Kodašim – žrtve i služba u Hramu
  • Taharot – ritualna čistoća i nečistoća

Mišna je postala temelj za daljnje rabinsko proučavanje, rasprave i tumačenja koja su oblikovala Talmud.

Talmud – temelj rabinskog proučavanja i židovskog zakona

Talmud je jedno od najvažnijih djela židovske tradicije. Nastao je kroz stoljeća rabinskih rasprava, tumačenja i proučavanja Mišne i drugih tradicija Oralne Tore.

Sastoji se od dvaju glavnih dijelova:

  • Mišna – osnovni tekst koji sadrži sustavno uređena rabinska učenja
  • Gemara – rabinske rasprave, tumačenja, analize i dodatna razrada Mišne

Postoje dva Talmuda:

Jeruzalemski Talmud (Talmud Jerušalmi), koji je nastao u rabinskim akademijama u Izraelu te Babilonski Talmud (Talmud Bavli) koji se je razvijao u rabinskim akademijama Babilonije. Babilonski je Talmud opsežniji te je tijekom povijesti postao glavni temelj židovskog zakona.

Pa ipak, Talmud nije samo knjiga zakona. U njemu se nalaze rasprave o religiji, etici, filozofiji, povijesti, medicini, svakodnevnom životu, odnosima među ljudima i mnogim drugim temama. Njegov karakterističan način proučavanja temelji se na argumentaciji, postavljanju pitanja, suprotstavljanju mišljenja i traženju odgovora.

Nažalost, razni „online znalci“ danas često vade citate iz Talmuda izvan konteksta, a pojedini odlomci se posebice selektivno izdvajaju i predstavljaju kao dokaz onoga što „Židovi vjeruju” ili kako navodno gledaju na druge narode. Takva tumačenja često zanemaruju povijesni kontekst, jezik, strukturu rabinskih rasprava i činjenicu da Talmud sadrži različita mišljenja, pitanja, argumente i odgovore, a ne jednostavan zbir univerzalno prihvaćenih vjerskih stavova. Posebno su česte manipulacije tekstovima koji se odnose na pojam goj, na razlike između Židova i nežidova ili na duhovnu prirodu čovjeka, odnosno njegovu dušu. Izvlačenje pojedinih rečenica iz konteksta i njihovo predstavljanje kao temelja židovskog učenja često je dio antisemitske propagande, čiji je cilj prikazati judaizam i Židove kao neprijateljske, moralno inferiorne ili nesnošljive prema drugim ljudima. Talmud se zato ne može vjerodostojno razumjeti na temelju viralnih citata i prijevoda koji se dijele bez izvora i stručnog objašnjenja.

Mišne Tora – Maimonidesov kodeks židovskog zakona

Mišne Tora je veliko djelo rabina Moshe ben Maimona, poznatog kao Rambam ili Maimonides, jednog od najutjecajnijih židovskih učenjaka, filozofa i pravnika srednjeg vijeka. Djelo je napisao u 12. stoljeću i predstavlja sustavan pregled židovskog zakona. Rambam je želio organizirati halahu na pregledan i pristupačan način, tako da čitatelj može pronaći praktičan odgovor bez potrebe da proučava opsežne rasprave Talmuda.

Mišne Tora je podijeljena u 14 knjiga te obuhvaća širok raspon područja židovskog života – od vjerskih načela, molitve i Šabata do blagdana, obiteljskog prava, prehrambenih propisa, odnosa prema siromašnima, sudskog sustava i zakona povezanih s Hramom. Riječ je o jednoj od najvažnijih kodifikacija židovskog zakona te se do danas intenzivno proučava.

Šulhan Aruh – kodeks židovskog zakona

Šulhan Aruh (Shulchan Aruch), što se prevodi kao „postavljen stol”, jedan je od najpoznatijih i najutjecajnijih kodeksa židovskog zakona. Potpisuje ga sefardski rabin Joseph Karo, a napisan je u 16. stoljeću u Safedu (današnji Izrael). Djelo sustavno prikazuje praktične odredbe halaha, odnosno židovskog vjerskog zakona.

Podijeljeno je u četiri glavna dijela:

  • Orah Haim – molitva, Šabat i blagdani
  • Jore Dea – prehrambeni propisi, ritualna čistoća i druga vjerska pitanja
  • Even HaEzer – brak, razvod i obiteljsko pravo
  • Hošen Mišpat – građansko, financijsko i sudsko pravo

Rabin Moses Isserles, poznat kao Rema, dodao je potom komentare i dopune koje ukazuju na razlike u aškenaskoj tradiciji i praksi u odnosu na sefardsku. Tako je Šulhan Aruh, zajedno s Reminim glosama, postao važan kodeks i za sefardske i za aškenaske zajednice.

Sidur – židovski molitvenik

Sidur je židovski molitvenik koji sadrži redoslijed svakodnevnih molitava, molitava za Šabat i mnoge blagdane, kao i druge liturgijske tekstove.

Židovska molitvena tradicija razvijala se tijekom stoljeća, a njezino oblikovanje tradicionalno se povezuje i s Anshei Knesset HaGedolah, odnosno Velikom skupštinom, čijim se članovima pripisuje važna uloga u oblikovanju molitvenog reda.

Sidur sadrži neke od najvažnijih židovskih molitava, među kojima su:

  • Šema Jisrael – ispovijest vjere u jednoga Boga
  • Amida – središnja molitva židovske liturgije, koja se moli stojeći u tišini
  • različiti blagoslovi
  • molitve za jutro, poslijepodne i večer
  • molitve za Šabat i blagdane

Siduri se razlikuju ovisno o tradiciji i zajednici. Tako postoje aškenaski, sefardski, hasidski i drugi molitvenici, koji se razlikuju u redoslijedu, formulacijama i pojedinim običajima, ali se ipak svi temelje na zajedničkoj židovskoj molitvenoj tradiciji.

Osobni odnos s Bogom

Židove s razlogom zovu "Narod knjige", budući da židovska tradicija počiva na učenju, proučavanju svetih tekstova, razumijevanju i primjeni vjerskih zakona u svakodnevnom životu. No, unatoč mnoštvu tiskanih izdanja, judaizam naglašava i osobni odnos čovjeka s Bogom, odnosno odnos koji se razvija kroz molitvu, zahvalnost, preispitivanje vlastitih postupaka te iskrenu duhovnu povezanost.

Posebno snažan naglasak na osobnoj molitvi i neposrednom razgovoru s Bogom stavlja učenje rabina Nachmana iz Breslova. On je poticao ljude da se Bogu obraćaju vlastitim riječima, iskreno i bez straha, iznoseći mu svoje misli, osjećaje, brige, radosti i nade. Takva osobna molitva, poznata kao hitbodedut, ne zamjenjuje tradicionalne molitve, već ih nadopunjuje i omogućuje čovjeku da razvija vlastiti, intimni odnos s Bogom.

U tom smislu, židovska tradicija nije samo nešto što se proučava iz knjiga. Ona je način života, ali i osobno duhovno putovanje, put na kojem znanje, vjera, djela i razgovor s Bogom postaju dijelovi iste cjeline.

↑
Update cookies preferences