Putopis iz Svete zemlje: veličanstvena Nacionalna knjižnica Izraela

Ne znam jeste li do sada imali priliku posjetiti Nacionalnu knjižnicu Izraela, no ako niste, to je jedna od onih „must do“ lokacija – mjesto koje u životu definitivno treba vidjeti. Meni se prilika pružila prošlo ljeto i mogu vam reći da je vizija koju sam o toj knjižnici imala u glavi daleko premašena stvarnim izgledom ove predivne ustanove. Posebno iskustvo bilo je to što sam mogla, kao sudionik edukativnog seminara The Well, istražiti i one odjele knjižnice koji nisu otvoreni za javnost.

Od 1892. godine do danas

Preteča izraelske nacionalne knjižnice nastala je u Jeruzalemu davne 1892. kao knjižnica B'nai B'rith ili poznatije Bet Midrash Abrabanel. To je bila prva javna knjižnica na tom prostoru i služila je židovskoj zajednici. Godine 1920., kada su izrađeni planovi za osnutak Hebrejskog sveučilišta, postojeća zbirka B'nai B'ritha postala je osnova za sveučilišnu knjižnicu. Kada je pet godina kasnije otvoreno sveučilište, knjige su preseljene na Mount Scopus, u novu zgradu sveučilišne knjižnice.

Godine 1948., kada je pristup sveučilišnom kampusu na Mount Scopusu bio blokiran, većina knjiga preseljena je u privremene sveučilišne prostorije u zgradi Terra Sancta u Rehaviji. Do tada je sveučilišna zbirka već uključivala preko milijun knjiga. Zbog nedostatka prostora, neke od knjiga smještene su u skladišta diljem grada. Godine 1960. preseljene su u novu zgradu Židovske nacionalne i sveučilišne knjižnice u Givat Ramu.

Krajem 1970-ih, kada je otvoren novi sveučilišni kompleks na Mount Scopusu i kada su se tamo vratili pravni, humanistički i društveni fakulteti, na tom su kampusu otvorene odjelne knjižnice, a broj posjetitelja knjižnice Givat Ram je opao. U 1990-ima je zgrada patila od problema s održavanjem poput curenja kišnice i najezde insekata.

Glavni ulaz u Nacionalnu knjižnicu Izraela, Foto: Nives Beissmann

2007. godine knjižnica je službeno priznata kao Nacionalna knjižnica Države Izrael nakon donošenja Zakona o Nacionalnoj knjižnici i tada mijenja naziv u Nacionalna knjižnica Izraela. Međutim, knjižnica je trebala novu zgradu. Napravljen je projekt za ogromnu zgradu od 45 000 kvadratnih metara; kamen temeljac postavljen je 2016. godine, no datum dovršetka odgađan je nekoliko puta. Stara zgrada koristila se do rujna 2023. i konačno otvorenje novog prostora bilo je zakazano za 22. listopada. No onda se dogodio napad 7. listopada i rat u Gazi pa je otvorenje na kraju obavljeno 29. listopada 2023., bez velike pompe i slavlja, a usluge i kapacitet knjižnice nakon otvorenja bili su podložni ograničenjima povezanima s ratom.

11 katova židovske i svjetske baštine

Sama zgrada knjižnice je veličanstvena – ima jedanaest katova, od čega su tri kata iznad razine tla, a  preostalih osam ukopano je ispod zemlje. Posjetiteljima i članovima knjižnice dostupna su samo tri kata. Na preostalima su spremišta za obimnu knjižničnu građu.

Posebno me se dojmilo što ova moderna institucija nije samo prostor knjiga i istraživanja, već i mjesto koje odražava raznolikost društva u kojem se nalazi. Unutar kompleksa nalaze se i sinagoga i džamija, čime Nacionalna knjižnica Izraela simbolično potvrđuje svoju ulogu prostora znanja, dijaloga i susreta različitih kultura i vjerskih tradicija.

Sinagoga u kompleksu knjižnice, Foto: Nives Beissmann

Pri projektiranju zgrade vodilo se računa o svim ključnim rizicima – od požara i potresa do dugoročne zaštite građe. Posebna pozornost posvećena je protupožarnim sustavima, potresnoj otpornosti te kontroliranim mikroklimatskim uvjetima u podzemnim spremištima, koji osiguravaju optimalne uvjete za čuvanje dragocjenih zbirki. Istodobno, zgrada je oblikovana s izrazitim osjećajem za estetiku te već na prvi pogled ostavlja snažan dojam elegancije i monumentalnosti.

Misija nacionalne knjižnice je osigurati kopije sve građe objavljene u Izraelu, na bilo kojem jeziku, svih publikacija na temu Države Izrael, zemlje Izrael, judaizma i židovskog naroda, objavljenih na bilo kojem jeziku, u bilo kojoj zemlji svijeta, kao i sve građe objavljene na hebrejskom ili bilo kojem jeziku koji se govori u židovskoj dijaspori (kao što su jidiš i ladino). Po zakonu, dva primjerka sve tiskane građe objavljene u Izraelu moraju se pohraniti u Nacionalnoj knjižnici. Godine 2001. zakon je izmijenjen kako bi uključio audio i video snimke te druge netiskane medije. Veseli me napomenuti da i svi brojevi našeg časopisa Menora imaju svoje mjesto u ovoj knjižnici.

Od drevnih rukopisa do digitalnih zbirki

Nacionalna knjižnica Izraela organizirana je kroz niz stručnih odjela i jedinica – od referentnih službi, katalogizacije, akvizicije i restauracije do odjela specijalnih zbirki (arhivi, karte, glazbeni zapisi) te čitaonica i službi za korisnike – koji zajedno osiguravaju cjelovito upravljanje fondom i dostupnost građe.

Knjižnica danas ima preko 4,5 milijuna knjiga i više od 8,5 milijuna jedinica građe (rukopisa, knjiga, fotografija, časopisa, novina, kartografske građe, notnih zapisa, snimki, postera...). Svake godine dodaje se preko 75 tisuća novih jedinica građe. Većina građe se ne može iznositi van knjižnice – misija knjižnice je čuvanje i zaštita zbirki. Samo mali broj naslova može se posuditi i odnijeti kući. Sve ostalo može se proučavati unutar knjižnice.

Knjižnica danas ima preko 4,5 milijuna knjiga i više od 8,5 milijuna jedinica druge građe, Foto: Nives Beissmann

Knjižnica ima i ogromnu zbirku digitalnog materijala koji možete koristiti iz svog doma, naravno ako ste član knjižnice. Materijali koje knjižnica posjeduje mogu se naći na ukupno 357 svjetskih jezika.

Prostor za proučavanje materijala je moderna čitaonica, predivnog kružnog dizajna – zaista je nešto posebno. Čitaonica ima oko 600 mjesta, raspoređenih na tri kata. Svako od tih mjesta ima ili računalo ili prostor da možete raditi na svom prijenosnom računalu. A ima i onih prekrasnih mjesta gdje se možete jednostavno zavaliti sa svojom knjigom u otploviti u neke druge svjetove, nesvjesni ljudi i svijeta oko sebe. Mi smo dobili svega sat i pol vremena slobodno da istražujemo čitaonicu, što nam je dalo mogućnost da samo zavirimo u nju, samo da vidimo kako bi to bilo da živimo u Jeruzalemu i da imamo priliku svako malo ovdje provoditi vrijeme i istraživati.

Roboti "knjižničari"

No, izraelska nacionalna knjižnica nije samo mjesto znanja, istraživanja i čuvanja prošlosti. Ona bilježi i svjedoči o sadašnjosti. Posebno emotivan dio knjižnice je Zid sjećanja na 7. listopada (October 7 Memorial Wall), veliki ekran na kojem se prikazuju imena i fotografije poginulih i ubijenih nakon napada 7. listopada 2023. godine. Taj snažan memorijalni prikaz podsjeća da knjižnice nisu samo čuvari knjiga i dokumenata, nego i čuvari kolektivnog sjećanja.

Zid sjećanja na 7. listopada (October 7 Memorial Wall), Foto: Nives Beissmann

U čitaonici je izloženo otprilike 250 000 knjiga, dok je preostali dio fonda pohranjen u automatiziranom skladištu; cijeli taj fond dostupan je za naručivanje i pregled u čitaonici. Kako to konkretno izgleda? Vi naručite knjigu koju želite, ona vam stigne u roku od nekoliko sati i spremna je za korištenje u čitaonici. A kako stigne i tko ju pronađe za vas? E, to je posebna draž ove moderne ustanove – donosi ju robot. U spremištima postoje tri velika robota koja cijeli dan vade naručene knjige iz kutija u kojima su knjige pohranjene, a jednako tako ih i spremaju nakon što budu vraćene. Knjige nemaju svoje stalno mjesto već su digitalno povezane kodom s kutijom u kojoj su spremljene te kada budu vraćene smještaju se u kutiju koja se trenutno puni. Tada budu ponovo povezane kodom s tom novom kutijom u kojoj će se nalaziti dok ih sljedeći puta netko ne bude koristio. Vrlo zanimljiv način pohrane. Ne znam što bi se dogodilo da sustav padne ili bude hakiran, ne želim o tome ni razmišljati. Vjerojatno je netko o tome vodio računa.

Edukativni programi za sve

Nacionalna knjižnica ima odjel koji se bavi edukacijom svih dobnih skupina. Na čelu odjela je Shuvi Hoffman koja, zajedno sa svojim suradnicama: Rachel Levy, Libom Levin i Danielle Barta, istražuje načine na koje nas prošlost može naučiti više o nama samima, o zajednici u kojoj živimo i informirati nas o tome kako se nositi s dilemama i pitanjima s kojima se suočavamo u sadašnjosti.

Radi se puno s djecom: od predškolske i osnovnoškolske pa sve do srednjoškolske dobi. Stalno se organiziraju vesele, razigrane radionice za manju djecu, dok se one malo starije uči kako koristiti materijale koje ova knjižnica posjeduje. Također se radi i na razvijanju židovskog identiteta povezanosti s baštinom.

Upravo taj tim obrazovnog odjela nacionalne knjižnice organizirao je seminar The Well koji me, zajedno s još 19 edukatora iz cijelog svijeta, doveo u ovaj veličanstveni kompleks. Obrazovni odjel i njegove predane djelatnice omogućile su nam da zavirimo u svaki kutak knjižnice i otkrijemo njene impresivne zbirke.

Petodnevni seminar The Well sastojao se od mnoštva predavanja i interaktivnih radionica kojima je cilj bio sudionicima, odnosno osobama koje rade s mladima, približiti materijale i primarne izvore nacionalne knjižnice te ih obučiti kako mogu koristiti gotove radionice koje su dostupne online za sve edukatore koji su prošli njihove seminare i stekli potrebna znanja. Bila je to prilika za stjecanje impresivnih iskustava, kao i za dijeljenje ideja, izazova i pitanja s kolegama edukatorima iz cijelog svijeta.

Šetnja Jeruzalemom

Osim odličnih radionica i upoznavanja sa samom knjižnicom, organizatori su nas vodili i na neka mjesta izvan knjižnice. Tako smo na primjer imali kulinarsku turu po tržnici Mahane Yehuda, gdje smo obišli razne male lokale i probali mnoštvo delicija, od kojih za mnoge nismo do tada ni čuli; primjerice savršeni slatkiš knafe koji se pravi od kadaife, sira i pistacija, ili malouah, tradicionalno židovsko-jemensko pecivo, tanko, lisnato i hrskavo, koje se često jede za doručak ili užinu.

Osim tržnice, posjetili smo i Davidovu kulu, odnosno predivni muzej koji se u njoj nalazi. Zanimljivo je kako Izraelci znaju od muzeja napraviti pravi spektakl. Ovaj muzej sastoji se od deset galerija koje vizualno i interaktivno prikazuju ključne periode povijesti Jeruzalema – od najranijih vremena do modernog doba.

Izložbe uključuju autentične arheološke predmete, dokumente, modele i multimedijalne prikaze, poput interaktivnog globusa, projekcija i filmova koji oživljavaju povijest grada. Sve možete sami pokrenuti i odgledati upravo ono što vas zanima. U galerijama su 3D modeli važnih vjerskih i povijesnih građevina, kao što su Drugi hram, Crkva Svetog groba i Kupola na stijeni, uz objašnjenja njihove uloge i značenja za židovsku, kršćansku i islamsku tradiciju. Posebno zanimljivi eksponat je veliki detaljni model Jeruzalema iz 1873. g., koji prikazuje grad iz ptičje perspektive i koji omogućuje da vidite gdje su se nalazile važne ulice i građevine prije modernih promjena.

Oduševila nas je i prostorija u kojoj smo svi mogli leći i gledati projekcije iznad sebe jer se slike i scene o gradskom životu, religijama i povijesti Jeruzalema prikazuju na stropu, uz glazbenu podlogu. Ovaj efekt dao nam je osjećaj uranjanja u priču i atmosferu grada, umjesto da samo prolazimo kroz tradicionalnu izložbu.

Sama građevina u kojoj se nalazi muzej, citadela oko Phasaelove kule, s ostacima rimskih, bizantskih, križarskih i osmanskih struktura, predstavlja dio povijesti i prikazuje kako se grad branio i razvijao kroz stoljeća. Jedan od najimpresivnijih dijelova posjeta je i penjanje na vrh Phasaelove kule, odakle se pruža panoramski pogled na Stari grad Jeruzalem i okolinu. Tu smo priliku naravno svi iskoristili za stvaranje prekrasnih fotografija, pogotovo zato jer nam je sutradan bio zadnji dan seminara i svi smo htjeli djelić Jeruzalema ponijeti sa sobom.

Zadnji dan imali smo radionicu u Chutzot Hayotzer, poznatoj umjetničkoj zoni smještenoj između Starog grada i četvrti Yemin Moshe. Chutzot Hayotzer je kompleks umjetničkih ateljea i galerija, gdje se preko ljeta odvija umjetnički festival (International Arts & Crafts Fair). Radionica je podrazumijevala pričanje priče pomoću slaganja različitih simbola u niz – izuzetno zanimljiva i korisna radionica dala nam je ideju kako ispričati priču bez korištenja ijedne riječi.

Sudionici seminara The Well, Foto: Nives Beissmann

Nezaboravno iskustvo

Tom radionicom završio je seminar, došlo je vrijeme za rastanak i odlazak na aerodrom. Seminar The Well pružio nam je puno toga: upoznavanje s prekrasnom zgradom nacionalne knjižnice, pogled u njen ogroman fundus, „ulaznicu“ pomoću koje možemo koristiti materijale knjižnice, znanje kako da dođemo do potrebnih materijala; omogućio nam je izuzetno važne kontakte s drugim edukatorima iz cijelog svijeta, povezivanje s profesionalcima iz obrazovnog odjela knjižnice, kao i doživljaj Jeruzalema iz jedne drugačije perspektive i izvan uobičajenih ruta. Svaki od tih segmenata je neprocjenjiv i ostat će nam u sjećanju do kraja života – uz izuzetno kvalitetne edukativne sadržaje, dobili smo i jedinstveno iskustvo susreta s baštinom, duhom i okusima ovog prekrasnog grada.

Članak je objavljen u 27. broju časopisa "Menora", glasila Židovske općine Osijek. Časopis možete preuzeti na ovom linku.