Tijekom Sukota većinu vremena provodimo u sukama, odnosno sjenicama

Tijekom Sukota većinu vremena provodimo u sukama, odnosno sjenicama

Blagdan Sukot: tjedan u kojem je sjenica naš novi dom

U srijedu počinje blagdan Sukot, jedan od tri velika hodočasnička blagdana koji nas podsjeća na božansku zaštitu koju su naši preci uživali tijekom 40 godina lutanja pustinjom. No također je poznat i kao blagdan žetve.

Zateknete li se tijekom blagdana Sukot u Izraelu ili nekoj zemlji gdje postoji veća židovska zajednica, mogli bi vas iznenaditi šatori postavljeni na balkonima, terasama ili u vrtovima. Ti se šatori nazivaju sukot, odnosno to je množina od riječi „suka“, što na hebrejskom znači sjenica ili koliba te po njima blagdan i nosi ime. U kršćanskom prijevodu Biblije tako je i preveden, kao blagdan sjenica.

Blagdan Sukot jedan je od tri velika hodočasnička blagdana (hagim ili regalim) u židovskoj godini, uz Pesah i Šavuot. On nas podsjeća na božansku zaštitu koju su naši preci uživali tijekom 40 godina lutanja i boravka u pustinji po izlasku iz egipatskog ropstva. S druge strane, Sukot je vezan i uz poljoprivredni ciklus, odnosno njegovo podrijetlo nalazi se u drevnom jesenskom festivalu žetve, pa se i danas često naziva hag haasif, odnosno „praznik žetve“.

Tijekom sedam dana (koliko traje Sukot) u sukama ćemo jesti, poneki i spavati, a svakako ćemo nastojati provesti čim više vremena.  

Pravila izgradnje suke

Odmah nakon Jom Kipura užurbano se pristupa izgradnji (ili postavljanju) suke. Danas se u trgovinama u Izraelu te drugim zemljama gdje su velike židovske zajednice mogu kupiti montažne suke koje je jednostavno sastaviti i kasnije spremiti za sljedeću godinu.

Suka, općenito, može biti vrlo mala, tek toliko da u nju stane jedna osoba i obavi obavezni ritual, a može biti veliki šator poput onih na vjenčanjima. No to ne može biti bilo kakav šator, već treba slijediti barem neka osnovna pravila koja nalaže halaha.

Lokacija i namjena. Suka se gradi na otvorenom, pod vedrim nebom, pa tako ne može biti ispod nekog stabla, a namjera je da u njoj Židovi žive tijekom cijelog blagdana Sukota. To znači da tamo jedu, poneki će i spavati, a cilj je da se općenito čim više vremena u njoj provodi, čineći to s radošću. Suka je tih dana naš privremeni dom.

Zidovi. Suka mora imati najmanje tri zida. Ti zidovi mogu biti napravljeni od bilo kojeg materijala, ali moraju biti dovoljno čvrsti da ih vjetar ne sruši. Prema tradiciji, zidovi mogu biti privremeni, ali moraju biti stabilni, dakle ne bi se smjeli niti lelujati na povjetarcu. Stoga ih treba dobro zategnuti s užadi ili koristiti daske.

Krov. Najvažniji dio suke je njen krov koji mora biti izrađen od prirodnih materijala koji nisu vezani za tlo, kao što su bambus (npr. onaj u rolama), palmino lišće ili drvo. Mora pružiti više hlada nego sunca, ali istovremeno ne smije biti potpuno zatvoren kako bi se moglo kroz njega vidjeti nebo. Također, krov ne smije biti izrađen od materijala koji ne može rasti iz zemlje (kao što su npr. lim ili plastika).

Veličina. Suka mora biti dovoljno velika da barem jedna osoba može sjediti unutra, a minimalna preporučena veličina je oko 70 cm x 70 cm i visina od najmanje 80 cm. Maksimalna visina suke je 9,6 metara.

Vremenska ograničenja. Suka se gradi posebno za Sukot, iako može biti postavljena prije, pod uvjetom da se namjera za njezinu gradnju odnosi na blagdan. Halaha zahtijeva da se suka gradi s namjerom da bude korištena za vrijeme Sukota. Tako, na primjer, ne smijete izgraditi suku s namjerom da u njoj najprije proslavite nečiji rođendan, pa ćete je potom koristiti i za Sukot.

Ukrašavanje. Iako nije obavezno, mnogi ukrašavaju svoju suku s raznim dekoracijama, često uključujući voće, cvijeće i druge simbole blagdana. Međutim, važno je da ukrasi ne ometaju funkciju krova.

Četiri vrste

Za proslavu Sukota karakteristično je i uzimanje četiriju (biljnih) vrsta (Arbaa Minim):

  • etrog (citrusno voće koje je izgledom i mirisom slično limunu),
  • lulav (palmin list),
  • tri hadassim (grančice mirte) i
  • dva aravot (vrbove grančice).

Prije praznika se grančice mirte i vrbe vezuju za lulav.

Svakog dana blagdana (osim Šabata) izvodi se ritual tijekom kojeg se maše s Četiri vrste u raznim smjerovima uz odgovarajuće blagoslove. Taj se običaj u detaljima razlikuje u raznim zajednicama, a razlikuje se i tumačenje tog rituala te značenja biljaka. Mudraci iz Midraša govore nam da Četiri vrste predstavljaju različite osobnosti koje čine zajednicu Izraela, čije intrinzično jedinstvo naglašavamo tijekom Sukota.

Paljenje svijeća i molitve

Prva dva dana (jedan dan u Izraelu) klasificiraju se kao jom tov, što znači da tih dana vrijede ista pravila kao i za Šabat – rad nije dozvoljen, uz značajnu iznimku da su određene vrste pripreme i nošenja hrane u javnoj domeni dopuštene. Ovih dana noćnim obrocima prethodi blagdansko paljenje svijeća u suki. Ako je kišovito ili vjetrovito vrijeme pa se svijeće ne mogu zaštititi ili pak postoji opasnost od požara, svijeće se mogu se upaliti u zatvorenom prostoru.

Ne postoje neka karakteristična jela koja bi se posluživala tijekom svečanih večera, no svakako obroci započinju kidušem uz vino, a potom se hale (šabatni kruh) narežu, umoče u med i dijele prisutnima. Tu je i poseban blagoslov suke prije jela te drugi blagoslovi i molitve koji prate večeru. Rado će se i zapjevati.

Svakodnevne molitvene službe uključuju, među ostalim, i kruženje oko bime u sinagogi (podij na kojem se čita Tora) držeći Četiri vrste i recitirajući molitve za božansku pomoć poznate kao Hošanot. Sedmi je dan poznat kao Hošana Raba te se vjeruje da su ovog dana naše sudbine za nadolazeću godinu (koje su potpisane na Roš Hašanu, a zapečaćene na Jom Kipur) - finalizirane.

Radost Tore

Tora nam govori da nakon Sukota trebamo slaviti i osmi dan (izvan Izraela slave se dva dana). Naime, posljednjeg dana uobičajeno je zaključiti i odmah započeti godišnji ciklus čitanja Tore, čime ovaj dan postaje Simhat Tora („Proslava Tore“). To se smatra posebnim blagdanom, a njegov je vrhunac bučno pjevanje i plesanje u sinagogi sa svicima Tore oko bime.